Esej
Po-etika pisma: Dekonstrukcijska praksa u zbirkama "Razdoblje karbona" i "Rasuti teret" Danijela Dragojevića
Gorana Karan
; studentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Interes je ovoga rada osobita poetska artikulacija poststrukturalističkih, napose deridijanskih, preokupacija čitana iz susreta žanrovske i stvaralačke (auto)tematizacije, iz pozicije teorijsko-praktičkoga sinkretizma koji, upravo performativno, razvrgava načelno razgraničenje. Dragojevićevo pismo balansira na način hijata, njegujući svakovrsnu neodlučivost, zanoseći (se) mogućnostima ruba, igrom uzajamnosti teksta i svijeta. Mjera u kojoj se tako postajućim iskustvom aporije to pismo emfatično izlaže mogućnostima ludila i tišine mjera je njegove odgovornosti prema drugome. Pismo fungira kao nadomjestak i to pokazuje, nerijetko s etički sublimnom autoironijom, afirmira se kao vlastita negacija, obilje siromaštva, uslijed koje distance spram sama sebe stvara prostor za drugoga, drugo pismo i/ili drugo od pisma. Aporija kao deridijansko iskustvo nemogućega događa se u tekstualnim činovima kontinuiranih podbačaja žanra kao regulativnoga principa iskustva, svijeta ili teksta, bez razlike. Međutim nasilje žanra/jezika nasilje je interpretativno-inventivno, koje u nuždi reduciranja drugoga, kako pokazuju Dragojevićevi tekstovi, drugo obnavlja i izmišlja istovremeno. Neimenovljivost Dragojevićevih drugih i neprikazivost iskustva drugosti bivaju pokrenute i nošene željom samoreproducirajućeg se teksta stoga se želja za drugim samoobnavlja kao imanentna drugost teksta. Tekstualno otjelovljenje želje uprizoruje igru užitka i spoznaje, beskonačnoga označavanja i konačnoga značenja, bestemeljnu odgovornost subjekta u tekstu i/ili svijetu.
Ključne riječi
aporija; drugo; isto; pismo; po-etika
Hrčak ID:
113185
URI
Datum izdavanja:
1.6.2013.
Posjeta: 1.188 *