Izvorni znanstveni članak
Radonove kćeri u okolišu kao pokazatelji biokemijskih promjena u mozgu bolesnika s Alzheimerovom i Parkinsonovom bolesti i u pušača
Berislav Momčilović
Hassan A. Alkhatib
John A. Duerre
Marvin A. Cooley
William M. Long
Robert T. Harris
Glenn I. Lykken
Sažetak
Odredili smo radioaktivnost radonovih kćeri, 210Po (alfa čestice) i 210Bi (beta-čestice) u lipidima i proteinima iz sive mase korteksa i bijele supkortikalne supstancije iz frontalnog i temporalnog režnja mozga osoba oboljelih od Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, pušača i nepušača bez kliničkih znakova neurološke bolesti. Ustanovili smo da je radioaktivnost 210Pb i 210Bi bila deset puta veća selektivno u proteinima sive i bijele moždane supstancije osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti i u pušača. Za razliku od toga, radioaktivnost radonovih kćeri bila je selektivno deset puta veća u lipidima sive i bijele supstancije mozga osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Alfa čestice visoke energije predstavile su se kao neizbježni čimbenik rizika iz prirodnog okoliša za čovjekov mozak koji zajedno s popratnim stvaranjem slobodnih radikala mogu dovesti do minimalne lokalne udružene radiokemijske ozljede moždanih stanica, najvjerojatnije astrocita. Rezultati pokazuju da patognomonična distribucija afiniteta radonovih kćeri za lipide u bolesnika s Parkinsonovom bolesti i za proteine u bolesnika s Alzheimerovom bolesti odražava povećanu prisutnost lokalno raspoloživih klornih iona za koje se radonove kćeri selektivno vežu. Mislimo da promjene u sastavu proteinskih pora, kanala i vrata ugrađenih u staničnu membranu u bolesnika s Alzheimerovom bolesti, kao i promjene propusnosti dvoslojnoga lipidnog sloja te iste membrane leže u biti tih dviju teških sistemskih bolesti čovjekova mozga.
Ključne riječi
klorna hipoteza; oštećenje stanične membrane; proteinin i lipidi mozga; pušenje; radiokemijska ozljeda; sistemska moždana bolest
Hrčak ID:
915
URI
Datum izdavanja:
27.4.2000.
Posjeta: 2.457 *