Izvorni znanstveni članak
Povezanost liječenja bolova temporomandibularnog zgloba s anksioznošću i fizikalnom terapijom s topikalnim ketoprofenom
Tomislav BADEL
; Department of Removable Prosthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Ladislav KRAPAC
; Outpatient Center for Rehabilitation Medicine, ˝Rehabilitacija nova˝, Zagreb, Croatia
Ivana SAVIĆ PAVIČIN
orcid.org/0000-0002-5210-1765
; Department of Dental Anthropology, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sandra KOCIJAN LOVKO
; Psychiatry Outpatient Department, General Hospital “Zabok”, Zabok, Croatia
Josipa KERN
; Department of Medical Statistics, Epidemiology and Medical Informatics, School of Public Health “Andrija Štampar”, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Dijana ZADRAVEC
; Department of Diagnostic and Interventional Radiology, Clinical Hospital Center “Sestre milosrdnice”, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sažetak
Povezanost liječenja bolova temporomandibularnog zgloba s anksioznošću i fizikalnom terapijom s topikalnim ketoprofenom.
Svrha rada je evaluirati razinu anksioznosti i korištenje fizikalne terapije u kombinaciji s topikalnom primjenom nesteroidnog antireumatika ketoprofen gela u liječenju poremećaja temporomandibularnog zgloba (TMZ-a). Tijekom 8-mjesečnog perioda pregledana su 32 bolesnika (prosječna dob 38,3 godine) koja su išla na fizikalnu terapiju i topikalnom primjenom Fastum gela. Kontrolnu skupinu činilo je 20 studenata dentalne medicine (prosječna dob 23,5 godina). Svi ispitanici pregledani su magnetskom rezonancijom. Glavni kriteriji uspjeha bili su: intenzitet bolova ocijenjen na vizualno-analognoj skali (VAS), mogućnosti maksimalnog otvaranja usta i anksioznost evaluirana po Spielbergerovom State-Trait Anxiety Inventory (STAI 1 – anksioznost smatrana kao subjektivno stanje u periodu zadnjeg tjedna uključujući i danas te STAI 2 – anksioznost smatrana kao relativno stabilna individualna karakteristika). Medijan aktivnog otvaranja usta za bolesnike bio je 40,75 mm prije liječenja i 52,25 mm nakon liječenja, što je bilo statistički signifikantno (p < 0,001). Razlika za sve evaluacije boli na VAS skali nakon liječenja pokazala se je statistički signifikantna (t-test with p < 0,001): bol pri kretnjama mandibule bila je 1,5, 0,1 u mirovanju i 1,7 na palpaciju. Pritom nije bilo razlike u razini anksioznosti za STAI 1 (p = 0,0666), ali je bilo statistički signifikantne razlike za STAI 2 (p = 0,0096). U usporedbi s asimptomatskim ispitanicima, njihovo aktivno otvaranje usta bilo je veće nego u bolesnika prije (p < 0,0001 i poslije liječenja (p < 0,0011). Fizikalna terapija je preporučeni način liječenja bolova TMZ-a. Ipak i odmah nakon liječenja bolesnici imaju manji kapacitet otvaranja usta u usporedbi s asimptomatskom skupinom.
Ključne riječi
temporomandibularni zglob; fizikalna terapija; magnetska rezonancija, liječenje; anksioznost
Hrčak ID:
116862
URI
Datum izdavanja:
28.2.2014.
Posjeta: 2.734 *