Prethodno priopćenje

https://doi.org/10.5673/sip.52.1.3

Otpor arhitekture političkom režimu/ima: slučaj Novog Zagreba

Dubravka Vranić ; FORMA studio, d.o.o., Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Ovaj članak koristi primjer Novog Zagreba da bi ispitao u kojoj mjeri se arhitektura može oduprijeti
političkoj vlasti. Iako su okolnosti njegova nastanka još nejasne, tvrdim da je nastao kao
rezultat otpora arhitekture političkim snagama. Za razliku od postojećih studija koje tvrde da
su prvi urbani kompleksi Brodarskog Instituta i Velesajma sagrađeni s južne strane rijeke Save
bez namjere da se gradi stanovanje, moja pretpostavka je da su oni građeni kao dio projekta
za izgradnju modernističkog grada od samog početka, puno prije prvog Plana za Južni Zagreb
iz 1962. Arhivsko istraživanje i dubinski intervjui pokazuju da je većina strateških odluka
o infrastrukturnim projektima, koji su omogućili izgradnju modernističkog grada desetljeće
kasnije, donesena u kasnim 1940-im i 1950-im. Istovremeno, u kasnim 1940-im, odupirući se
nametanju socrealističke estetske doktrine, hrvatski arhitekti definiraju modernističku paradigmu
“funkcionalnog grada” kao modela za izgradnju nove socijalističke stvarnosti. Nakon što
je ranih 1950-ih politička kontrola umjetnosti popustila, lokalne vlasti odmah primjenjuju ideju
modernističkog grada kroz pažljivo planiranje infrastrukture. Stoga se odupiranje arhitekata
političkim pritiscima države može smatrati sposobnošću arhitekture da se samostalno razvije
kada je ograničena od autoritarne vlasti, što je u slučaju Novog Zagreba dovelo do stvaranja
drugačijeg grada koji danas pruža dobre uvjete života.

Ključne riječi

Novi Zagreb; modernistički grad; funkcionalni grad; arhitektonska autonomija; otpor arhitekture

Hrčak ID:

117063

URI

https://hrcak.srce.hr/117063

Datum izdavanja:

6.3.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.709 *