Izvorni znanstveni članak
Odnosi referentnih ravnina za orijentaciju protetske plohe
Davor Seifert
Vjekoslav Jerolimov
Vlado Carek
Lejla Ibrahimagić
Sažetak
Tijekom izrade protetskih nadomjestaka često se nameće upotreba jedne ili više referentnih ravnina. U literaturi postoje različita mišljenja o međusobnim odnosima referentnih ravnina koje se rabe u protetskom zbrinjavanju pacijenata. Na uzorku od 60 kefalograma, ispitanika s normalnom okluzijom, analizirano je sedam varijabli ili kutova: kut koji zatvaraju (1) okluzijska i mandibularna linija, (2) Camperova i palatalna linija, (3) frankfurtska i Camperova linija, (4) frankfurtska i palatalna linija, (5) palatalna i okluzijska linija, (6) frankfurtska i okuzijska linija i (7) Camperova i okluzalna linija. Primijenjena je rendgenkefalometrijska tehnika i kutovi između linija su izmjereni. Dobiveni rezultati statistički su obrađeni primjenom osnovnih statističkih parametara i raščlambom korelacija. Rezultati pokazuju varijabilnost okuzijske ravnine u odnosu prema ostalim referentnim ravninama čak i u ispitanika s normalnom okuzijom. Najveću varijabilnost pokazao je kut između Camperove i okuzijske ravnine. Velika varijabilnost toga kuta upućuje na nepouzdanost određivanja protetske ravnine ili umjetne okluzijske ravnine s pomoću camperove ravnine.
Ključne riječi
referentne ravnine; rendgenkefalometrija
Hrčak ID:
11462
URI
Datum izdavanja:
15.12.2000.
Posjeta: 11.112 *