Izvorni znanstveni članak
Pjesma Jana Panonija o Andromedi kao ethopoeia
László Jankovits
; Sveučilište u Pečuhu
Sažetak
Pjesma Jana Panonija koja u tradiciji nosi naslov Verba Andromedae pugnante adversus cetum Perseo donosi riječi mitske etiopske kraljevne koje ona, privezana za stijenu kao žrtva morskoga čudovišta, izgovara gledajući junaka Perzeja kako se s njime bori. Svrha je ovoga rada pokazati ulogu različitih antičkih izvora u nastanku pjesme. Osim što su iz djela antičkih pjesnika preuzeti pojedini izrazi i ideje, generički predložak za Janovu pjesmu mogli su ponuditi helenistički retorički priručnici s kojima se on susreo tijekom školovanja.
Mit o Andromedi iznesen je, u sažetijem ili opširnijem obliku, kod Higina, Ovidija i Manilija. U Higinovim Pričama (Fabulae, 64) nalazi se samo sažetak mita. Najrazrađeniji prikaz daju Ovidijeve Metamorfoze (4,665-739); no Ovidijevo pripovijedanje usredotočuje se na Perzejeve riječi i djela, dok Andromeda ima podređenu ulogu. S obzirom na pristup koji nalazimo u Janovoj pjesmi, najvjerojatniji je njegov izvor Manilijeva Astonomija (Astronomica 5,538-631), jer taj pjesnik daje detaljniji opis Andromedine sklonosti prema Perzeju. Slično kao u Janovoj pjesmi, u Manilijevoj inačici mita snažno je naglašena Andromedina voljkost da se žrtvuje.
Ipak, unatoč očitim sličnostima, ti izvori ne daju ključ za kompoziciju pjesme. Kao na mnogo mjesta u Janovu djelu, za obradbu mitološke teme mogla je poslužiti koja od retoričkih pripremnih vježbi – i to napose ethopoeia, govor koji osobu predstavlja kroz njezine riječi. Čini se da se Janova pjesme posve uklapa u okvir takve vježbe. Prema naputcima helenističkih priručnika, govor u etopeji započinje u prezentu, zatim prelazi u prošlo vrijeme, a na kraju naznačuje budućnost.
U radu se analizira Janova pjesma kao podvrsta takve vježbe, tj. patetična ethopoeia, koja prikazuje trenutne osjećaja dotične osobe, što ih često prouzrokuje kakav neočekivan događaj. Općenito govoreći, ethopoeia može biti monolog ili obraćanje drugoj osobi. Jan kombinira ta dva postupka i uvodi druge retoričke tehnike. U prvom dijelu kroz Andomedin monolog daje usporedbu prošle i sadašnje situacije, a u drugom dijelu slijedi njezino obraćanje Perzeju. U tom obraćanju ona rabi topose povezane s osobama da bi pokazala kako njezin spas nije vrijedan toliko da bi junak stavio na kocku svoj život; istodobno, govor je uređen prema retoričkom postupku remotio. Za razliku od redovitog postupka kojim se služi ethopoeia, u završnom dijelu govora Andromeda ne najavljuje buduće događaje. Jan ostavlja kraj borbe otvorenim, da bi naglasio ljubavnu strast koja nadvladava strah: kakva god bila njezina sudbina, junakinja pjesme priželjkuje samo da junak kojeg je iznenada zavoljela ostane živ.
Ključne riječi
Jan Pannonije; Andromeda; žanrovsko pisanje; progumnasma; etho-poeia; remotio
Hrčak ID:
120308
URI
Datum izdavanja:
22.4.2014.
Posjeta: 2.188 *