Pregledni rad
Odnosi Svete Stolice i Jugoslavije u vrijeme nastanka Riječko-senjske nadbiskupije
Franjo Emanuel Hoško
; Teologija u Rijeci, područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Bulom "Coetu instante" 27. srpnja 1969. papa Pavao VI. hrvatski je dio Riječke biskupije, osnovane u vrijeme dok je Rijeka pripadala Italiji, ujedinio s negdašnjom Modruškom biskupijom, koja je pravno prestala postojati, i jednakopravno ujedinio sa Senjskom biskupijom. Nova Riječko-senjska crkvena pokrajina uzdignuta je na dostojanstvo nadbiskupije i metropolije u čiji su sastav ušle Porečko-pulska i Krčka biskupija kao sufraganske pokrajine. Središte nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka, a senjsko-modruški biskup Viktor Burić proglašen je nadbiskupom i metropolitom. Bilo je to tri godine nakon što je potpisan Protokol između Svete Stolice i Jugoslavije pa je opravdano pitanje je li država imala riječ kod uspostave Riječko-senjske nadbiskupije što i nije bilo pitanje isključivo "crkvenog karaktera" jer je u stvarnosti nova nadbiskupija pokopala Riječku biskupiju koja je nastala u vrijeme talijanske uprave nad dijelom Hrvatske i osnovala crkvenu pokrajinu metropolitanskog značaja na krajnjem zapadu Hrvatske koja je obuhvatila i dvije biskupije od kojih je Porečko-pulska bila sva pod Italijom, a Krčka biskupija velikim dijelom. Sadašnje poznavanje zbivanja prije 40 godina opravdava mišljenje kako je Sveta Stolica uspostavila Riječko-senjsku nadbiskupiju i metropoliju bez usuglašavanja te svoje odluke s politikom socijalističke Jugoslavije.
Ključne riječi
Riječko-senjska nadbiskupija; Riječko-senjska metropolija; Modruška biskupija; Riječka biskupija; Sveta Stolica; Jugoslavija; Protokol
Hrčak ID:
123660
URI
Datum izdavanja:
18.1.2010.
Posjeta: 1.545 *