Izvorni znanstveni članak
Marko Marulić (1450-1524) i španjolski humanist Juan Lorenzo Palmireno (1524-1579) (II)
Francisco Javier Juez y Gálvez
Sažetak
Granične godine svojeg “posljednjeg razdoblja” (1575-1579) obilježava Juan Lorenzo Palmireno svojim dvama izvornim, neprevedenim pobožnim djelima: Camino de la Yglesia (Put k Crkvi), od kojeg su nam poznata tri izdanja, u Valenciji 1575. i u Barceloni 1591. i 1952., dijelom i Oratorio de enfermos (Molitvenik za bolesnike), koje je dovršeno 1578., a izdano u Valenciji navodno još 1578. (bez ijednog sačuvanog primjerka) i posmrtno, 1580.
Camino de la Yglesia je svojevrstan “traktat pobožnosti za velike, kao i za djecu” (Gallego Barnés), podijeljen u sedam poglavalja ili tratados, koji proširuje i razvija neke dijelove uključene u Palmirenov “vodič” El estudioso de la aldea (Seoski đak, 1568). Camino namjerava biti djelo velike praktičnosti, temeljeno na primjerima - potpun naslov knjigu definira i kao flos sanctorum, jer “više potiče kratak primjer nego deset dugačkih savjeta, i više ostaje u pamćenju”. Zajedno sa sv. Jeronimom, fra Laurenciom Suriom i Luisom Vivesom kao latinski izvor naveden je Marco Marulo, a na narodnom jeziku navodi se, među inima, i “sjaj Španjolske”, fra Luis de Granada.
Još u Prvom traktatu iliti budilici nalazimo na odjeke Marulićevih primjera.
U Trećem traktatu, kako trebamo moliti..., postoji nekoliko blokova u nekoliko odsjeka o molitvi, što Palmirenu pruža priliku da se koristi odgovarajućim poglavljima u drugoj knjizi Institucije: “O brizi za molitvu i načinu moljenja”, “O snazi molitve”, “O napastima za vrijeme molitve” i “O razmatranju”. I dalje, za Pripovijesti o vjeri, nadi i ljubavi, s kojima su sveci molili, Palmireno koristi primjere iz druge knjige Institucije; za vjeru, “O vjeri u Boga - protiv pogana”, “O vjeri u Boga - protiv Židova”, “O vjeri u Krista - protiv filozofa” i “O vjeri u Krista - protiv krivovjeraca”; za nadu, “O nadi u Božje milosrđe”; za ljubav, “O ljubavi prema Bogu”.
U Četvrtom traktatu, kako ćeš odoljeti iskušenjima... za prvi dio se koriste poglavlja “O odijevanju i njezi tijela”, “O pokajanju za grijehe - starozavjetni primeri” i “O pokajanju za grijehe - novozavjetni primeri”, a za drugi “O tome na koji se način valja odrvati đavlu”, “O odijevanju i njezi tijela”, “O radovima koje valja obavljati rukom” i “O kažnjavanju tijela bičevanjem”.
Peti traktat o redu za pobožno primanje svetoga sakramenta... ima svoj pandan u dva poglavlja Institucije, koje se inače djelomično koriste - “O presvetoj pričesti”, “O čuvanju poslušnosti” i “O šutljivosti i umjerenosti u govoru”.
Šesti traktat o trpljenju svetaca u nepravdi, bolesti, šteti... potpuno odgovara na tri Marulićeva poglavlja: “O trpljenju nepravde,” “O trpljenju štete” i “O trpljenju bolesti”.
Sedmi traktat o smrti odgovara dvama poglavljima Institucije - “O razmišljanju o smrti” i “O smrtnom času”, ali se na njih Palmireno značajno rjeđe poziva nego u prethodnim traktatima.
Palmireno obrađuje Marulićevo gradivo u Putu k Crkvi na raznovrsne načine - mjestimice navodi Marulićevo ime i citira njegove izvorne latinske tekstove, no češće se koristi pojedinim poglavljima kao putokazima po kojima se orijentira u odsječcima svojih traktata. K tomu prevodi više ili manje slobodno, skraćujući, a ponekad čak samo spominjući svečev primjer. Rjeđe proširuje izvornik, katkad se iskorištava čak i naslov, vješto se kombiniraju primjeri ne samo iz različitih poglavalja nego i iz knjiga, što pokazuje da Palmireno odlično poznavao Marulićevo djelo.
Molitvenik za bolesnike rodio se iz konkretne potrebe da Palmireno svoju teško bolesnu ženu utješi čitanjem pobožnoga štiva. Djelo je drugačijega karaktera i manjeg opsega nego Put k Crkvi. I Molitvenik se sastoji od sedam Diskurza, no samo u jednom odsjeku drugoga Diskurza, s Primjerima i pripovijestima svetaca koji deklariraju korist koju prouzrokuje bolest, nalazi se niz primjera uzetih iz Marulićevih poglavlja “O trpljenju bolesti”, od kojih nekoliko je iskorišteno i u Putu k Crkvi.
Palmireno je, uz svojega suvremenika fra Luisa de Granada, prvi istaknuti marulolog na hispanskom području: 1564. u komediji Octaviji iskazuje svoje divljenje dajući Marulovo ime kazališnom liku. Godine 1568. prvi put uvrštava Instituciju i Evanđelistar u školsko štivo za Seoskog đaka, a 1575. u Putu k Crkvi na različite načine rabi tridesetak od ukupno sedamdeset jednog poglavlja Marulićeve Institucije, prevodeći ih, citirajući i tumačeći; koristi se Institucijom i u svojem posljednjem djelu, Molitveniku za bolesnike (1578).
Ključne riječi
Hrčak ID:
11908
URI
Datum izdavanja:
22.4.2007.
Posjeta: 1.914 *