Acta clinica Croatica, Vol. 53. No. 1., 2014.
Izvorni znanstveni članak
Promjene intenziteta boli i kvalitete života povezane s oralnim zdravljem u pacijenata s temporomandibularnim poremećajima tijekom terapije stabilizacijskom udlagom – probno ispitivanje
Alajbeg Iva Z.
orcid.org/0000-0001-8524-5661
Gikić Marijana
Valentić-Peruzović Melita
Sažetak
Cilj istraživanja bio je ispitati promjene intenziteta boli i kvalitete života u bolesnika s temporomandibularnim poremećajima (TM P) tijekom terapije stabilizacijskom udlagom. U istraživanju se vodilo hipotezom da klinički podtip TM P-a, ovisno o tome je li bol mišićnog ili zglobnog podrijetla, i kronicitet (akutna ili kronična bol) različito odgovaraju na liječenje.
U istraživanje je uključeno tridesetoro pacijenata koji su tijekom šestomjesečnog kliničkog ispitivanja liječeni stabilizacijskom udlagom. Mjere ishoda uključivale su maksimalno otvaranje usta bez boli, asistirano maksimalno otvaranje usta (pasivno rastezanje), postojanje devijacije/defleksije pri otvaranju, asimetriju pri lateralnim kretnjama, bol prema vizualno analognoj skali (VAS) te samoprocjenu kvalitete života i njenu povezanost s oralnim problemima (upitnik OHI P-14). Tijekom šestomjesečnog liječenja udlagom iznos boli prema VAS te zbroj bodova upitnika OHI P-14 značajno su sniženi (VAS: F=80,85; p<0,001; OHI P-14: F=34,78; p<0,001 ). Između pacijenata s mišićnim (MP) ili zglobnim poremećajima (DD ) nisu pronađene značajne razlike u promjeni intenziteta boli nakon liječenja (F=0,497; p=0,685, veličina učinka =
0,018). Isto tako, nisu pronađene značajne razlike ni između pacijenata s akutnom (AP) ili kroničnom boli (CP) (F=1,856; p=0,144, veličina učinka = 0,064). Promjena u percepciji kvalitete života nije se bitno razlikovala između skupina MP i D.D. (F=0,213; p=0,847, veličina učinka = 0,008), kao ni između skupina AP i CP (F=0,816; p=0,489, veličina učinka = 0,029).
Linearna regresija korištena je kako bi se procijenio doprinos svake prediktorske varijable u objašnjenju varijance ukupnog zbroja bodova upitnika OHI P-14. Rezultati su pokazali da su smanjenje boli (koeficijent = 0,303; 95% CI: 0,120-0,485 ) i povećanje iznosa maksimalog otvaranja usta (koeficijent = 0,149; 95% CI: 0,037-0,260 ) varijable najjače povezane s promjenom zbroja bodova upitnika OHI P-14 tijekom šestomjesečnog liječenja udlagom (R2=0,453), dok ostale varijable nisu imale utjecaj na ishod liječenja. U zaključku, tijekom šestomjesečne terapije stabilizacijskom udlagom došlo je do značajnog smanjenja boli prema VAS te do poboljšanja kvalitete života (OHI P-14). Nije, međutim, bilo značajnih razlika u iznosu napretka između ispitanika s akutnom i kroničnom boli. Nadalje, nije bilo značajnih razlika u iznosu poboljšanja ovisno o tome je li ta bol bila mišićnog ili zglobnog podrijetla.
Ključne riječi
Okluzijska udlaga; Temporomandibularni poremećaji – terapija; Bol, procjena; Kvaliteta života
Hrčak ID:
126135
URI
Datum izdavanja:
1.3.2014.
Posjeta: 2.272 *