Stručni rad

Dvoslojnost Spinozine ontologije

Miroslav Fridl

Sažetak

U članku se tematizira Spinozino shvaćanje ontologijskog statusa konačnih bića koje je bilo pod znatnim utjecajem matematike odnosno geometrije. Spinoza je konačna bića (konačne moduse) stratificirao na dvije teško pomirljive razine: jedna je ona subjektivno zamišljena (upravo kao što se i matematičke entitete može smatrati tek subjektivno zamišljenim), a druga bi trebala biti zbiljska razina. Prva se razina odnosi na bit bića koju uzrokuje Bog na način imanentne uzročnosti: radi se o slijeđenju na logičkoj i spoznajnoj razini (o razlogu i posljedici), a ne o zbiljskoj razini (o uzroku i učinku). Za razliku od bîti, egzistencija predstavlja drugu razinu bića: egzistenciju uzrokuje zbiljsko konačno biće na način tranzeuntnog uzroka. Prva je razina po svome ontologijskom statusu vrlo bliska matematičkim entitetima, zbog čega se rabi kvalifikacija da je Spinoza ‘geometrizirao stvarnost pod vidikom bîti’. Geometrizirao je, naime, segment kojim se bavi ontologija, a to su bîti konačnih modusa. U završnom dijelu članka navodi se jedan od glavnih razloga Spinozina nezadovoljavajućeg rješenja ovog ontologijskog problema, iako to nije i jedini ontologijski problem njegova sustava. Taj bi razlog bila Spinozina velika usredotočenost na etiku (a onda i na epistemologiju koja vodi ispravnoj etici), a na štetu metafizike, odnosno ontologije kao opće metafizike. Spinoza je ontologiju promatrao u funkciji epistemologije i etike, pa se govori o ‘funkcionalnoj metafizici’.

Ključne riječi

Razlog; posljedica; uzrok; učinak; Bog; supstancija; imanentni i tranzeuntni uzrok; bit; egzistencija

Hrčak ID:

12384

URI

https://hrcak.srce.hr/12384

Datum izdavanja:

25.5.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.833 *