Izlaganje sa skupa
Europska Unija i Hrvatska (jednadžba s dvije nepoznanice)
Marc Gjidara
; Université Paris II Panthéon - Assas, Pariz, Francuska
Sažetak
Hrvatska je skupo platila svoj izlazak iz komunizma. Sudeći po nekim nedavnim peripetijama hrvatskog političkog života, nakon samog pristupa Europskoj uniji, taj izlazak, čini se, nije još potpuno završen. Sporost procesa hrvatskog pristupa uzrokovalo je više čimbenika, među kojima je i stav pojedinih država članica EU, kao što je Slovenija koja nije oklijevala koristiti se sredstvima koja su u Hrvatskoj doživljavana kao ucjena. Među ove valja ubrojiti isto tako i blokade vezane za hrvatsku suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu SFRJ. Te blokade Hrvatska duguje u najvećoj mjeri osobi Tužitelja pri tom sudu, Carli del Ponte, koju su na koncu ipak demantirale odluke o oslobađanju hrvatskih generala koje se progonilo bez razloga. Tome svemu valja pridodati i degradirano europsko gospodarsko okružje, koje je imalo posljedica i na „ispravke“ koje su bile nametnute Hrvatskoj, a koje su dovele do pogoršanja financijske krize i zaposlenosti u zemlji. Te okolnosti objašnjavaju postotak neizlaženja na referendum o pristupu kao i na prve izbore za Europski parlament, a što je potvrdilo i razočaranje koje s opažalo gotovo posvuda na europskom kontinentu.
Osim ovih konjukturnih čimbenika, treba ipak konstatirati da se u samoj Hrvatskoj nije dovoljno „podučavalo“ ni „naučilo“ Europu i da su u Hrvatskoj pojedine reforme ostale nedovoljne, posebice u javnoj upravi i pravosuđu, koje su još premalo prožete europskim vrijednostima i praksom. To se pak odražava na moral stanovništva, dok vladini krugovi nisu, čini se, potpuno svjesni što predstavlja Europa kao pravna Zajednica, posebice u stvarima pravosudne suradnje i poštivanja temeljnih prava i javnih sloboda, gdje još uvijek ima anakronih ponašanja. Sa svoje pak strane i Europa treba „naučiti“ stvarnu Hrvatsku, njezinu kulturu i njezin narod, odustajući od nekih predrasuda i preispitujući njezinu davniju i noviju prošlost, ali onu stvarnu, napuštajući tako propagandističke klišeje koje su širile diktature koje su se u Hrvatskoj smjenjivale. Pripadnici hrvatske dijaspore, kao već davnašnji europski građani, trebaju glede toga odigrati važnu ulogu i to kao poveznica između zemlje svog podrijetla i europske zemlje svog boravka. Unija se pak treba sjećati totalitarne jugoslavenske prošlosti i još uvijek otvorenih rana koje je ostavio rat napadački i osvajački rat koji Europa nije znala ni predvidjeti, ni spriječiti i koji je ponekad i ohrabrivala. Mnogo žrtava počinjenih zločina čeka još uvijek na pravdu na koju imaju pravo, a Vukovar, grad-znamen ne smije biti izbačen iz kolektivnog pamćenja. Buduća proširenja trebaju naći Europsku uniju budnom i pažljivom što se tiče poštivanja sjećanja i svega što to uključuje u odnosu na Hrvatsku, kao i zahtjeva pravne države u novim državama članicama. Teško totalitarno i hegemonističko naslijeđe zabranjuje svaku popustljivost i svaku olaku naklonost u odnosu na buduće kandidate za pristup u Europsku uniju s tog „zapadnog Balkana“, prema kojemu neki krugovi usmjeravaju Hrvatsku protiv njezine volje. Mučenički grad Vukovar, sa svime što se tamo može dogoditi, predstavlja nesumnjivo ispit koji treba zadovoljiti da bi se moglo zajamčiti mir u „regiji“i, jednako kao što je to bilo u samim početcima Europske unije, očuvanje mira zahtijeva, posebice na tom konkretnom mjestu, da se čuje i posluša glas svih onih koji traže mir u pravednosti i istini.
Ključne riječi
Hrčak ID:
131241
URI
Datum izdavanja:
19.12.2014.
Posjeta: 1.222 *