Infektološki glasnik, Vol. 25 No. 3, 2005.
Pregledni rad
Povijest razvoja infektološke službe na tlu Hrvatske
T. Jeren
Sažetak
Geopolitički položaj Hrvatske uvjetovao je burnu povijest: brojne bitke i ratove na njezinu prostoru, sukobljavanje interesa između Istoka i Zapada, a osim toga tu je od davnine važno raskrižje trgovačkih putova. Te su činjenice pogodavale širenju brojnih epidemija zaraznih bolesti, koje su uzrokovale demografske promjene i utjecale na ekonomske, socijalne i kulturne prilike na tlu Hrvatske.
Nije stoga čudno što je traženje odgovora kako spriječiti i kako liječiti zarazne bolesti staro koliko i civilizacija i premda je osnovano samo na empiriji, ipak jako mnogo pridonosi i razvoju spoznaja u medicini. Sve do 19. stoljeća u traženju odgovora isprepliću se infektologija, preventivna medicina i javno zdravstvene odredbe. Na tim prostorima vrlo se brzo šire sve tekovine medicinskih dostignuća zapadne, latinske, grčke i arapske civilizacije. Godine 1343. zagrebački liječnik - biskup Jacobus de Placentia - imao je već bogatu medicinsku knjižnicu i htio otvoriti medicinsku školu u Zagrebu. Političke prilike mu to nisu dopustile, ali su dominikanci uspjeli u Zadru 1936. otvoriti prvo Sveučilište na ovim prostorima. Sve do 16. stoljeća i na tlu Hrvatske zadržalo se Hipokratovo i Galenovo, mijazmatičko shvaćanje o uzrocima zaraznih bolesti: u organizam izvana dospijevaju štetne tvari, koje onda kvare tjelesne sokove i nastaje bolest. Već godine 1546. Girolamo Fracastoro piše da su zarazne bolesti izazvane malim, nevidljivim tjelešcima - kontagio - koja se mogu prenositi direktno ili indirektno. Smatra da je borba protiv tih klica jedina ispravna borba protiv zaraznih bolesti. Razvoj hrvatske infektologije najbolje će nam predočiti povijesni pregled epidemija, koje su tim područjem vladale više od milenija. Promatranjem zaraznih bolesti ljudi su stjecali iskustva koja su ponavljali i stvarali propise radi zaštite od tih bolesti. To je rezultiralo otvaranjem prvih leprozarija, osamica, lazareta, karantena i dr., što je činilo primitivne oblike "zaraznih" bolnica. Ti su temelji infektologije počivali na empirijskoj, a ne na znanstvenoj medicini, ali su ipak doveli do spoznaje o kontagioznosti bolesti, o imunitetu nakon preboljele bolesti itd. Prvu brigu o zaraznim bolestima na tlu Hrvatske ubrzo su nakon pokrštavanja Hrvata preuzeli samostani (benediktinci, pavlini, ivanovci, franjevci i kasnije jezuiti). U najstarijim pisanim tragovima na latinici i glagoljici, posebno u Vinodolu, Trogiru, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Splitu i Kotoru, nalazimo upute o postupku s kužnim bolesnicima. Prekretnica u razvoju infektologije učinilo je otkriće mikroskopa (Leeuwenhoek, 1632.-1723.), što je omogućilo vizualizaciju sitnih živih bića, koja se doduše još nisu dovodila u vezu s bolestima.
Ključne riječi
Infektologija; Hrvatska; Povijest
Hrčak ID:
12765
URI
Datum izdavanja:
30.9.2005.
Posjeta: 3.797 *