Pregledni rad
Književne vedute i skice osobnog pjesničkoga kanona Matka Peića
Anica Bilić
orcid.org/0000-0002-6162-7582
; Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, Vinkovci, Hrvatska
Sažetak
Predmetom interpretacije bit će korpus sa 156 lirskih pjesama što ih je Matko Peić napisao od 1936. do 1968. Šest pjesama, nastalih od 1936. do 1939., objavio je u Lirici požeške mladosti 1944. u Požegi. Sto pedeset pjesama objavio je u Radu Odjela za suvremenu književnost JAZU broj 350 pod naslovom Lirika 1968. Premda Matko Peić pjesmama ulazi u hrvatsku književnost, nije se afirmirao kao pjesnik, nego kao putopisac i esejist. Skitnje, naslovna riječ njegovih godinu dana ranije objavljenih putopisa, sadrži ključ za pristup i kod za dešifriranje Lirike umjetničkoga šetača, flaneura, koji prolazi slavonskoposavskom ravnicom, pomno promatra, a svoja zapažanja i asocijacije viđenoga i doživljenoga pretvara u riječi i stihove te uz nju možemo vezati pojam flanerizma. S obzirom na njegovo likovno usmjerenje, u interpretaciji ćemo ponajprije usmjeriti pozornost na naglašenu kolorističku komponentu, slikovnost i prostornost, što se očituju u brojnim književnim vedutama i pejsažima. Ovisno o prostoru kojega oblikuju, pjesme možemo podijeliti u dvije skupine: jednu skupinu čine pjesme u kojima se tematizira slavonski ravničarski pejsaž s ruralnom arhitekturom, a drugu skupinu pjesme s umjetnom prirodom i urbanom arhitekturom. Pisao je izvan aktualnih pjesničkih strujanja oblikujući svoj osobni pjesnički kanon. Kao pjesnika pobliže ga određuju kvalifikacije pejsažista i majstora vedutnoga oblikovanja. Poezija mu je ostala u sjeni putopisa i eseja, neovjerena u kritičkoj literaturi te nedostupna suvremenoj čitateljskoj publici.
Ključne riječi
Matko Peić; lirika; pejsažist; književne vedute; flanerizam
Hrčak ID:
133750
URI
Datum izdavanja:
17.4.2014.
Posjeta: 1.191 *