Izvorni znanstveni članak
Improvizacijsko kazalište u nastavi
Željka (Nemet) Flegar
; Učiteljski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Rad sadržava povijesnu i teorijsku osnovu improvizacijskoga kazališta te se posebno bavi njegovom strukturom i smjernicama. Kako se moderno improvizacijsko kazalište dvadesetoga stoljeća, nastalo na baštini commedije dell’arte, razvilo na području Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država unutar sustava obrazovanja pod utjecajem Viole Spolin i Keitha Johnstona, tehnike improvizacije koje imaju vrlo široku praktičnu primjenu mogu se primjenjivati i u nekazališnom kontekstu kao dodatne aktivnosti integrirane u formalnu nastavu. U skladu s tim metode improvizacijskoga kazališta povezuje se s onima „kritičke pedagogije“, predstavljaju se rezultati istraživanja koje povezuje tehnike improvizacijskoga kazališta s modificiranjem straha od javnoga nastupa, promatra se improvizacijska komunikacija u sklopu „sustava usvajanja“ ili „prirodne komunikacije“ (Krashen) te se raspravlja proces i epistemička tipologija „poetike tijela“ (Lockford i Pelias, 2004.) koja podrazumijeva utjecaj tehnika improvizacije na razvoj cjelokupnoga ljudskoga biće te njegovih kognitivnih, afektivnih, fizičkih i vokalnih sposobnosti. Uz teorijsku podlogu, rad sadržava i pregled vrsta i struktura improvizacijskoga teatra te kategorizaciju izlagačko-pripovjedačkih (narativnih) vježbi i „igara“, koje su izuzetno primjenjive u odgojno-obrazovnom kontekstu, na aktivnosti transformacije, asocijacije, nadogradnje, riječ-po-riječ i interakcije. Kako struktura vježbi i igara koje potiču usvajanje određene vrste gradiva te razvijaju izlagačke i pripovjedačke vještine dopušta automatsku prilagodbu između razine vlastitih vještina i težine zadatka, one su primjenjive u različitim odgojno-obrazovnim okruženjima s polaznicima različitih dobnih skupina. Stavljanjem naglaska na aktivnu komunikaciju između sudionika, uporabu ljudske intuicije te spontanost i usredotočenost na zadatak, tehnike improvizacije djeluju opuštajuće i poboljšavaju međuljudske odnose unutar grupe. Kao takve potiču slobodni tjelesni i verbalni izričaj, pretvaraju „štetni“ strah u „poticajni“ te su uspješna psihološka i komunikacijska strategija u nastavi.
Ključne riječi
improvizacijsko kazalište; Keith Johnstone; Viola Spolin; kazališne igre; strah od javnog nastupa; poetika tijela; prirodna komunikacija
Hrčak ID:
133855
URI
Datum izdavanja:
17.4.2014.
Posjeta: 1.469 *