Pregledni rad

ISUSOVCI I GIMNAZIJA U VARAŽDINU

Tonči Trstenjak

Sažetak

Osnivanjem Gimnazije u Varaždinu, 1633. godine, taj je grad - prema
riječima vladara Ferdinanda II - dobio kolijevku za njegovanje bogoljublja i prosvijećenosti, priključujući se tako Europskoj razini naobrazbe i tradicije.
Od tada mnogi visokoobrazovani profesori, učeni, uvaženi i utjecajni hrvati koji su tamo boravili, osnovali su knjižnicu koja je 1773. posjedovala više od 1000 knjiga i omogućila stvaranje tradicije teatra. Kako je podučavanje bilo besplatno, bilo je dostupno svoj djeci - iz aristokratskih krugova ali i onoj iz srednjeg i nižeg staleža.
Isusovačka Gimnazija vuče svoje korijene od osnivača reda Isusovaca, Ignatia Loyola, pariškog studenta koji je u Isusovačke škole uveo metode pariškog Sveučilišta kao i iskustva talijanskih modela srednjih škola. Taj je "romanski model" na kraju bio prihvaćen kroz "Ratio studiorum" čiji su se principi primjenjivali i u varaždinskoj Gimnaziji. Cilj svih Isusovačkih školskih institucija bio je, uz znanstvenu podlogu, vjersko i moralno obhkovanje mlade
ličnosti. Jezik podučavanja bio je latinski, u to vrijeme istovjetan u čitavoj Europi, ali se velika pažnja posvećivala i hrvatskom jeziku, osobito u vjerskoj literaturi, predavanjima kateheta, te propovijedima misionara i svećenika. Varaždinska Gimnazija znatno je utjecala na oblikovanje života u samom gradu, zahvaljujući nazočnosti učenih svećenika - profesora, te velikog broja studenata koji su dolazili iz različitih krajeva zemlje. Osnovane su studentske i građanske zajednice i akademije. Uvođenje novog baroknog stila podarilo je
osebujne karakteristike varaždinskoj arhitekturi.

Ključne riječi

Hrčak ID:

134431

URI

https://hrcak.srce.hr/134431

Datum izdavanja:

5.12.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.017 *