Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Lipidna peroksidacija u pasa prirodno zaraženih vrstom Babesia canis canis.

Martina Crnogaj ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Ivana Kiš ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Nada Kučer ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Iva Šmit ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Iva Mayer ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Mirna Brkljačić ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Jelena Selanec ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Vladimir Mrljak ; Clinic for Internal Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia


Puni tekst: engleski pdf 170 Kb

str. 37-48

preuzimanja: 584

citiraj


Sažetak

Moguća uloga oksidacijskog stresa u patogenezi infekcije uzrokovane parazitima aktivno je područje znanstvenih interesa u posljednjih nekoliko godina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi promjene u koncentraciji malondialdehida (MDA), najčešće korištenog biomarkera lipidne peroksidacije kod pasa oboljelih od babezioze uzrokovane vrstom Babesia canis canis, nakon terapije imidokarb dipropionatom i usporediti ih s koncentracijom MDA u bolesnih pasa prije liječenja i pasa kontrolne skupine. Istraživanje je provedeno na uzorku od 30 pasa oboljelih od babezioze i 25 zdravih pasa (kontrolna skupina). Svim psima određivana je kompletna krvna slika, biokemijski pokazatelji te koncentracija MDA. Krv je izvađena prije terapije - prvi dan (svim psima) te drugi, treći i sedmi dan poslije terapije (bolesni psi i deset zdravih pasa). Primjena imidokarb dipropionata u deset zdravih pasa nije utjecala na koncentraciju MDA te su svi zdravi psi uključeni u kontrolnu skupinu. Prvi dan istraživanja koncentracija MDA bila je značajno viša u skupini bolesnih pasa u odnosu na kontrole (P<0,001). Koncentracija MDA padala je prema sedmom danu, međutim i dalje je bila značajno viša nego u kontrolnoj skupini (P<0,001). Koncentracija MDA bila je značajno viša prvi dan istraživanja u pasa s jednostavnim (P<0,001) odnosno kompliciranim (P<0,001) oblikom babezioze u odnosu na kontrolnu skupinu. Sedmi dan istraživanja koncentracija MDA bila je značajno viša u pasa s kompliciranim oblikom babezioze (P = 0,003) u odnosu na one s jednostavnim oblikom. Nadalje, u pasa u kojih se razvio sindrom višestrukog zatajenja organa u prvom danu istraživanja, koncentracija MDA bila je značajno viša u usporedbi s onima u kojih je uočena jedna komplikacija (P = 0,025), odnosno jednostavni oblik babezioze (P = 0,006). Ustanovljena je značajna pozitivna korelacija između koncentracije MDA i ishoda bolesti (Tau-b 0,309; P = 0,005). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je sedmi dan istraživanja lipidna peroksidacija i dalje prisutna u pasa oboljelih od babezioze. Također naznačuju da bi oksidacijski stres mogao imati ulogu u težini bolesti.

Ključne riječi

oksidacijski stres; malondialdehid; jednostavni oblik babezioze; komplicirani oblik babezioze

Hrčak ID:

135265

URI

https://hrcak.srce.hr/135265

Datum izdavanja:

23.2.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.314 *