Izvorni znanstveni članak

Bog, prostor i čovjek-pjesnik kod Frane Petrića

Elisabeth von Erdmann ; Universität Bamberg, Lehrstuhl für slavische Literaturwissenschaft, Bundesrepublik Deutschland

Sažetak

U Petrićevu mišljenju stvoritelj i pjesnik imaju zajednički projekt. Oni stvaraju svijet.
Njihova povezanost je toliko temeljna da pjesnikova poiesis predstavlja model za stvaranje svijeta. Mogućnosti i kvalitete pjesnika pa time ljudske svijesti privilegirani su dijelovi prostora, prve protežnosti Boga. Iz Petrićeva poimanja prostora proizlaze dalekosežne posljedice za pjesnika, koji može u svojim medijima realizirati i dalje razvijati božansko omnia in omnibus temeljem prisutnosti onoga božanskoga u sebi samom, koje mu nadolazi kroz prostor. Na taj način on postaje paradigmatično mjesto, na kojem biva vidljivo, kako je Bog prisutan u ljudima i u svijetu te kako otpušta stvaranje iz sebe. Ovdje se može uočiti kružni tok stvaranja: Bog preko čovjeka stvara Boga. U Petrićevu će se konceptu nagovijestiti spoznaje o osobinama svijeta i realiteta, kojima se danas u kvantnoj fizici približava s potpuno drugih premisa.

Ključne riječi

alter Deus / drugi Bog; pjesnik; svijest; furor poeticus; slika i prilika Božja; ingenium; nelokalitet; nedjeljivost; omnia in omnibus; kvantna fizika; stvaranje; samootkrivenje; beskrajni prostor

Hrčak ID:

136548

URI

https://hrcak.srce.hr/136548

Datum izdavanja:

15.2.2015.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 1.823 *