Ostalo

Ekumenizam i ekumenska teologija na prekretnici

Thomas Bremer orcid.org/0000-0001-8855-2149 ; Westfälische Wilhelms-Universität Münster

Sažetak

Opće je poznato da je ekumenski pokret u krizi. Iako raste broj
ekumenskih susreta, oni očito ne završavaju ujedinjenjem Crkve.
Ujedinjenja koja imaju rezultate, kao što su GEKE Crkve (hrv. DPCE
- Društvo protestantskih Crkava Europe), nisu plod konsenzusa
koji se tiče nauka, nego prihvaćanja zajedništva u različitosti.
Očito, dijalog o nauku nije donio učinka za postizanje jedinstva.
U isto vrijeme postoji međuvjerska suradnja na mnogim poljima.
Razlike u teološkim, etičkim i praktičnim pitanjima često ne dijele
konfesije, nego se protežu kroz njih, pa su oni koji vode Crkvu, bilo
da su „konzervativni“ ili „progresivni“, češće bliže ljudima sličnog
mišljenja u drugim Crkvama negoli predstavnicima drugoga krila u
vlastitoj Crkvi. Ovaj članak pokušava rasvijetliti koje su posljedice
tih činjenica na ekumensku teologiju. Kriza unutar ekumenskog
pokreta nužno se odražava i na ekumensku teologiju, ukoliko je
ona znanstveni odraz ekumenskih procesa. Kada se suglasnost
teško može postići dijalogom, put do jedinstva treba tražiti drugim
sredstvima. Uzajamno priznavanje može biti pogodan način, no, na
posljetku, sve ovisi o kriterijima koji će priznavanju dati doktrinarni
karakter. Rastući značaj međureligijskih susreta i kontekstualni
pristup naglašavaju potrebu za oblikovanjem novih ekumenskih
procesa koji će biti prikladni za izlazak iz trenutnog stanja
međukonfesionalnih odnosa.

Ključne riječi

ekumenizam; ekumenska teologija; ekumenski dijalog; ekumensko priznavanje

Hrčak ID:

137228

URI

https://hrcak.srce.hr/137228

Datum izdavanja:

30.3.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.393 *