Izlaganje sa skupa
Liječenje boli elektroanalgezijom u osteoporotičnom sindromu
Ivo JAJIĆ
; Klinika z afizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, KB Sestre milosrdnice, Vinogradska 29, Zagreb
Alboran DELIJA
; Klinička bolnica Dubrava, Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb
Sažetak
Kronični bolni sindrom u bolesnika sa osteoporozom je svojevrstan specifikum zbog drugačijeg kliničkog pristupa kod smanjivanja boli jer se ne smije potpuno otkloniti. Ona predstavlja „sigurnosni znak ili alarm“ da se kod izvođenja kinezioterapijskih procedura nakon elektroanalgezije ne bi dogodio patološki prijelom uslijed od bola oslobođenog pokreta ekstremiteta ili dijela tijela. Širi se miotomima i sklerotomima i izvorište je nepoznato je bol je difuzna, duboka, tupa i mukla pa sa svojim karakteristikama pripada u klinički aspekt osteoprotičnog sindroma. Ovdje će biti riječ o elektroterapiji koja je viš eprovjerena u praksi i djelomično kliničkim ispitivanjem, a zbog ekonomske uštede pri liječenju dugotrajnog bolnog sindroma, nije marketinški odviše zanimljiva. Uglavnom se na zapadnom razvijenom medicinskom tržištu stavlj atežište na peroralnu analgeziju koja ima dosta svojih nuspojava i kontraindikacija, ali ima i egzaktnih publikacija o dugogodišnjoj uštedi liječenjem boli sa elektroanalgezijom, posebice transkutanom elektroživčanom stimulacijom (TENS). U našoj kliničkoj praksi najviše se koristimo interferentnim strujama (IFS), TENS-om, njihovom međusobnom kombinacijom i dijadinamskim strujama (DDS) odvodima III. i IV. Njihova primjena je opravdana jer definitivno smanjuje bolnost koja se ne može pripisati placebo učinku, a trajanje i vrsta primjene elektroanalgezije se određuju prema svakom bolesniku posebno.
Ključne riječi
analgezija; elektroterapija; kronična bol; osteoporoza
Hrčak ID:
137357
URI
Datum izdavanja:
23.3.2000.
Posjeta: 2.633 *