Izlaganje sa skupa

OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA

Stjepan Orešković ; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Sažetak

Usporedimo li mehanizme uključivanja organskog alarma koji nas
izvješćuje o patološkim promjenama u individualnom organizmu s načinom reakcije
čovječanstva na promjene u kolektivnom organizmu, primijetit ćemo vrlo važnu
analogiju. Zanimanje čovječanstva za zdravo funkcioniranje društva i nesmetan
razvitak biocenoze pojavljuje se u dostatnoj mjeri tek sa znacima svjetske
patologije. Oba su sustava ireverzibilna, dakle onemogućuju povratak u
prethodno stanje, ali je kolektivni organizam s biocenozom u kojoj egzistira
mnogo složeniji, mnogo isprepleteniji. Smrt jedne jedinke znači kraj života,
ali ne i kraj vrste. Pogreške se mogu ispraviti, vrsta može učiti na
pogreškama, bolesti i nemoći jedinke. Prenesemo li, međutim, isti model
mišljenja na kolektivni organizam, model mišljenja koji tek kroz patološko
traži odgovor za zdravim, možemo dovesti do smrti kolektivnog organizma zajedno
s njegovom vanjskom okolinom. Pristup razvoju kolektivnog organizma i prirodne
okoline (oikologija) ne može se graditi na patologijsko-teratologijskoj
paradigmi koja je rast i funkcije organizma, sve od Vesaliusa, preko Harveya do
Bernarda, Cricka i Watsona, istraživala tek uz pomoć interesa za disfunkcije i
nepravilnosti u razvoju tkiva (teratologija).

Ključne riječi

evolucijska epistemologija; kolektivni organizam; održivi razvoj; patocenoza

Hrčak ID:

139072

URI

https://hrcak.srce.hr/139072

Datum izdavanja:

15.7.1993.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 1.913 *