Izvorni znanstveni članak

NEKOLIKO TEMELJNIH DILEMA EKOLOŠKE ETIKE

Andrej Kirn ; Fakultet društvenih znanosti, Ljubljana

Sažetak

Odnos prirode i društva je taj koji izravno odre|uje mogućnost uspostave ekološke etike. Odnos prema prirodi u sebi uvijek uključuje odnos prema ljudima i obratno. »Učinkovito« korištenje prirode uvijek otpočinje s podre|ivanjem čovjeka čovjeku. Suvremeni procesi tehnološke i ekološke globalizacije ne ukidaju taj povijesni odnos izme|u čovjeka i prirode, već je uzdižu na novu razinu i daju novi oblik. Postoje tri velike povijesne društvenoekološke preobrazbe: paleolitska, neolitska i industrijska. Sada čovječanstvo ulazi u četvrto, postindustrijsko ili postmoderno razdoblje, koje nadilazi tradicionalnu suprotnost prirode i društva te vodi k potpunom nestajanju društva u prirodi (naturalizam) ili obratno: prirode u društvu (društveni konstrukcionizam prirode). Potpuna naturalizacija društvenoga isključuje i onemogućava ekološku etiku. Intrizičnu ekološku etiku tako|er je moguće razumjeti instrumentalno i antropocentrično. Nadmoć antropocentrizma otpočinje s modernom i prosvjetiteljstvom, kada se čovjeka sve više shvaća kao subjekt — temelj svega bivajućeg.

Ključne riječi

antropocentrizam; društvo; intrizična i instrumentalna okolinska etika; priroda

Hrčak ID:

141645

URI

https://hrcak.srce.hr/141645

Datum izdavanja:

15.5.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 2.302 *