Izlaganje sa skupa

UTILITARNA I ETIČKA MJERILA TEHNOZNANSTVENOG NAPRETKA

Antun Šundalić ; Ekonomski fakultet u Osijeku

Sažetak

Čovjek kao mjera svih stvari, ili kao sičušan djelić Božjeg stvorenja dilema je koja se u različitim formama očituje kroz cijelu povijest ljudskog mišljenja. Dok prvi pristup čovjeka postavlja natprirodno, drugi ga utapa u prirodu koja je zajedno s njim stvorena. Unatoč razlici poimanja čovjeka u svijetu — čovjek–stvaralac ili čovjek–stvoren — povijesno nije osporena teza da je čovjeku prirodna potreba drugi čovjek. Iako je, međutim, svijest o ovoj istini civilizacijska vrijednost, čovjek ju je neprestano dovodio u pitanje. Posebice je to novovjekovna činjenica kada je briga za čovjeka poprimila obilježja brzog tehnoznanstvenog razvoja i napretka. Ta je briga rezultirala izdvajanjem čovjeka iz prirodnog reda, postavila ga natprirodno–gospodarski. Organizacija temeljena na zajedništvu (čovjeka i prirode, čovjeka i čovjeka) zamijenjena je organizacijom atomističke i individualističke orijentacije. Ova je orijentacija na prvo mjesto tehno¬znan¬stvenog razvoja stavila utilitarna mjerila (korist za čovjeka, ograničena na nekolicinu), dok su etička (briga za sve) dobila sekundarno značenje.
Aktualna zbilja pokazuje nužnost spajanja utilitarnih i etičkih mjerila tehnoznanstvenog razvoja i napretka, i to tako da se etičnost postavi primarnim polazištem te da se proširi na prirodu. Oprirođenje, a time i pomirenje, etičkih i utilitarnih mjerila, znači vraćanje čovjeka u prirodni red. To se može pratiti i kao prijelaz od ključnih vrijednosti moderniteta (ekonomska racionalnost i materijalna efikasnost), k vrijednostima postmoderniteta (društvena racionalnost, ekološke i humane vrijednosti).

Ključne riječi

etička mjerila; modernitet; postmodernitet; prirodni red; tehnoznanstveni razvoj i napredak; utilitarna mjerila

Hrčak ID:

141722

URI

https://hrcak.srce.hr/141722

Datum izdavanja:

15.1.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 1.692 *