Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Uzročnost u obzorju Zimmermannova filozofijskoga promišljanja, posebice s obzirom na Humeovo i Kantovo poimanje

Ivan Tadić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 1.872 Kb

str. 413-438

preuzimanja: 956

citiraj


Sažetak

Autor na početku članka daje kratki pregled poimanja uzročnosti u zapadnoj filozofskoj misli, počevši od prvih filozofa, koji su tragali za počelom, potom kod Platona i Aristotela, u skolastičkoj i novovjekovnoj filozofiji, s posebnim osvrtom na Humeovu i Kantovu misao. Humeovi prigovori i Kantovo tumačenje potaknuli su neke filozofe da načelo uzročnosti pokušaju promišljati u okvirima Kantova razlikovanja analitičkih i sintetičkih sudova, drugi su ga pokušali svesti na načelo neprotuslovlja, a neki su njegovo uporište tražili u načelu dovoljna razloga.

Nakon toga autor iznosi Humeovo i Kantovo shvaćanje načela uzročnosti i Zimmermannovu prosudbu njihovih stavova. Suprotno Humeu, Zimmermann drži da uzročno-posljedični odnos nije samo vremenski slijed, nego red zbilje koji uključuje zavisnost, da načelo uzročnosti vrijedi objektivno i da nije samo neka duševna doživljajna veza među opaženim činjenicama. To nije odraz naše navike, nego pripada zbilji. Suprotno Kantu, on tvrdi da uzročnost nije neki apriorni pojam našega razuma i da ne pripada samo fenomenima već i zbilji i ima transcendentnu vrijednost. Iznijeta su i neka mišljenja Zimmermannovih suvremenika i njegova prosudba tih mišljenja.

Člankopisac na kraju sažima Zimmermannovo obrazloženje načela uzročnosti, koje polazi od uočavanja uzročnosti u iskustvu, potom raščlanjuje ono što je promjenljivo, što nastaje, odnosno kontingentno biće i zaključuje da te promjene upućuju na neki izvanjski razlog. Naime, svaka promjena, nastajanje ili kontingentno biće, koje je u sebi neodređeno u odnosu na jednu ili drugu mogućnost odnosno na biti ili ne biti, mora imati razlog zašto se ta promjena dogodila. Zimmermann u tomu nalazi utemeljenje i obrazloženje za objektivnu i apsolutnu vrijednost načela koje mu služi u dokazivanju izvansvjesne i transcendentne ili metafizičke zbilje, a to znači svijeta i Boga. Zato mu je načelo uzročnosti poslužilo kao uporište u njegovoj nauci o spoznaji i teodiceji, odnosno filozofiji kritičkoga realizma koji je zastupao.

Ključne riječi

Hrčak ID:

1219

URI

https://hrcak.srce.hr/1219

Datum izdavanja:

3.12.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.750 *