Izvorni znanstveni članak
Iz opusa Federica Benkovića
Sanja Cvetnić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
U članku su razmotrene atribucije triju djela koja je Peter Oluf Krückmann u monografiji Federico Bencovich 1677—1753 (1988.) prvi put postavio, ili promijenio, a u prethodnim kritičkim osvrtima na monografiju i u studijama o djelima iz predložena Benkovićeva opusa nisu obrađena. Analizom atributivnoga problema slike Sv. Cecilija u cistercitskom samostanu u Stamsu kraj Innsbrucka, autorica dolazi do zaključka da je bakrorez Andreasa i Iosepha Schmutzera, za koji Krückmann tvrdi da je nastao po slici, zapravo bio predložak za sliku. Za ovalnu sliku Sv. Petar u The Cummer Gallery of Art u Jacksonvillu na Floridi, koju je Antonio Morassi pripisao Tiepolu još 1958. godine, autorica upozorava na uvjerljivu atribuciju jednome od Gandolfija koju je postavio Egidio Martini (1982.). Po impostaciji figure i rukopisu, slika Sv. Petar mogla bi se približiti poznatim djelima Ubalda Gandolfija. Minijatura Sv. Kajetan, koja s iznimno raskošnim okvirom tvori kućni oltarić, zadržala se u obitelji Benković kroz stoljeća. Kao atributivni problem Sv. Kajetan srodan je Sv. Ceciliji u Stamsu, jer se ponovno bakrorez Andreasa i Iosepha Schmutzera javlja kao najvjerojatniji predložak. Medutim, autorica smatra da oltarnu cjelinu kao povijesno i iznimno kulturno svjedočanstvo treba uvrstiti u istraživanje o Benkoviću jer su sadašnji vlasnici izravnim podrijetlom vezani uz slikareva brata Leopolda.
Ključne riječi
Federico Benković; 18. st.; slikarstvo
Hrčak ID:
151592
URI
Datum izdavanja:
15.12.2004.
Posjeta: 1.449 *