Revija za sociologiju, Vol. 32 No. 1-2, 2001.
Izvorni znanstveni članak
Legitimnost građanske neposlušnosti
Milan Mesić
; Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Članak se bavi pitanjem koji oblici izvaninstitucionalnog (kolektivnog) djelovanja u demokratskom društvu mogu pretendirati na status građanske neposlušnosti kao legitimne aktivnosti. Civilni neposluh po definiciji je nelegalan akt. Nije li zakonsko pravo kršenja zakona contradictio in adjecto? Pokazuje se da to ovisi o shvaćanju demokracije i razumijevanju naravi civilnog neposluha. U političkoj teoriji demokracije razvijena su dva temeljna pristupa građanskoj neposlušnosti: liberalni i radikalno demokratski. U recentno vrijeme koncipiran je i novi model ‘‘radikalne politike civilnog društva”. U svakom od ovih okvira dopušteni su neki oblici civilnog neposluha, koji se, međutim, različito legitimiraju. Liberali priznaju legitimnost nelegalnog kolektivnog djelovanja samo u slučaju obrane i proširenja individualnih prava, dok se demokrati usmjeruju na obranu i razvitak demokracije, kao osnove legitimnosti građanske neposlušnosti. Predstavljena su temeljna polazišta i ograničenje oba “klasična”pristupa. Model radikalnog civilnog društva nastoji povezati obje tradicije u shvaćanju legitimnosti (kolektivnog) djelovanja u demokratskom društvu, priznajući da ne može biti jednom ostvarene savršene institucionalizacije demokracije. Na kraju postavljene su teze o dvama tipovima izvaninstitucionalnog kolektivnog djelovanja u tranzicijskim procesima hrvatskoga društva i predloženo da se samo jedan od njih može legitimirati u okvirima predstavljenih koncepcija socijalne pravde i demokratske legitimacije.
Ključne riječi
građanska neposlušnost; demokracija; ljudska prava; građanska prava; demokratska legitimnost; civilno društvo
Hrčak ID:
154086
URI
Datum izdavanja:
30.6.2001.
Posjeta: 2.120 *