Izvorni znanstveni članak

Oslobađanje od slobode: Prilog nadvladavanjiu arhitektonike građansko društvo – politička država novim poimanjem emancipacije

Blaženka Despot ; Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Oslobađanje od slobode nadvladavanjem arhitektonike građansko društvo-politička država u ovom članku izvedeno je propitivanjem vladajuće paradigme volje za moć, i to na primjeru novih socijalnih pokreta, prije svega »zelenih« ali i feministkinja i mirovnjaka.
Stvarno stanje suvremenih visoko razvijenih društava u nužnom ograničavanju volje za moć u ekološkim katastrofama uzrok je empirijske univerzalije ljudi da se bore za život. Društva gdje postoji odnos partikulariteta (građansko društvo) i općenitosti (politička država) ujedno su pozornica na kojoj se odigrava borba stare i nove paradigme.
Ekološki problemi, kao proturječnost kapitala i okoline, kapitala i prirode, reflektiraju se kako u ekološkim pokretima tako i u staroj paradigmi Zelenih, u parlamentarnoj demokraciji.
Nova paradigma nužno je usmjerena u svojem shvaćanju emancipacije protiv shvaćanja slobode kojemu je pretpostavka neograničena moć nad prirodom i njezina eksploatacija. Na putu traženja nove filozofije prirode, mogućeg novog odnošenja čovjeka i prirode, ona se susreće sa starom paradigmom znanosti.
Novi socijalni pokreti, i ova paradigma politike, dovode pojam emancipacije u odnos sa oslobađanjem od stare paradigme. Njihovo shvaćanje slobode kao oslobađanje od pojma slobode u čijem se temelju nalazi volja za moć već u pojmu govori o tome da oni nisu politički u tradicionalnom razumijevanju politike. Oni također nemaju niti homogenu klasnu osnovu, budući da njihovo članstvo sačinjavaju pripadnici različitih grupa i slojeva. Nekoherentna klasna osnova novih socijalnih pokreta izraz je promijenjenog temelja i smisla emancipacije koja se više ne poima na području sukobljavanja interesa rada i kapitala.
Univerzalizam zahtjeva nove paradigme kao antropološke potrebe za slobodom i potrebe za životom temelji se na zahtjevima koji se djelomično nalaze u proturječnostima građanskog društva i političke države, ali velikim dijelom izvan tog odnosa. Zahtjevi protiv slobode koja za civilizacijski temelj ima volju za moć nadilaze i samu tu ciivilizaciju. Kako je cijeli temelj civilizacije kompaktan, i samim tim se prikazuje jedino mogućnim, nezamjenjivim, ovi pokreti često imaju i utopijski karakter.
U novim socijalnim pokretima kao pokretima oslobođenja od stare paradigme sadržana je panarama osporavanja te paradigme. Različitost artikulacije potrebe za slobodom, a pogotovo potrebe za životom, uvjetovala je i potrebu za snalaženjem u prividnom bespuću obilježenom topografijom »lijevo«—»desno«, »naprijed«—»natrag«. Ispravnu busolu moguće je naći samo uvidom u dubinu utemeljenja kritike stare paradigme: odnosa emancipacije i prava, odnosa emancipacije i volje zu moć, odnosa emancipacije i pokoravanja prirode. Dubinu, pak, utemeljenja moguće je izmjeriti pronicanjem u to koliko u tim zahtjevima ima staroga, koliko je staro nadvladano, što znači ukinuto i dovedeno do nove sinteze, a koliko utopijskoga.

Ključne riječi

Hrčak ID:

155425

URI

https://hrcak.srce.hr/155425

Datum izdavanja:

31.12.1989.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.130 *