Izvorni znanstveni članak
Privatna i javna politika teksta
Ivana Perica
orcid.org/0000-0002-4556-3785
; Zagreb, Croatia
Sažetak
U radu se polazi od sinergije političke i književne teorije, koja je urodila aktualizacijom termina “politika književnosti”. “Politika književnosti” nasljednica je postmodernih pluralizirajućih emancipacijskih taktika koje društvo mijenjaju ‘iznutra’, ali i postmarksistički formulirane teorije hegemonije. Ona je ujedno raskid s krajnjim ishodom postmoderne, koji je devedesetih prešao u strategije traženja ‘prava’ za raznovrsne ‘identitete’, no i raskid s determinizmom sheme baze i nadgradnje, gdje bi književnost bila puki refleks stvarnosti uvjetovane proizvodnim odnosima. U radu se repozicionira aktualna rasprava o politici književnosti na način da se potonja usmjerava prema kritici ideologema privatizma i pasivizma: naglasak ne leži toliko na kritičkoj praksi ‘čitanja’ ideologije i čitanja tekstova uronjenih u ideologiju koliko na zagovoru čitanja onih tekstova koji i bez kritičkog posredništva spomenute ideologeme
razrješavaju i – moguće – nude neku vrstu prospektivnog otvaranja.
Pritom treba imati na umu da ambivalentnost termina ‘emancipacija’
omogućuje izvrnuća prospektivnih političkih (i književnopolitičkih)
projekata, pa svaka emancipacijska gesta koja iz statusa depriviranosti zahvaća u javnu vidljivost već u sljedećem momentu može pokazati svoje obezvlašćujuće lice. Zato se kritički zadatak sastoji u praćenju tekstualnog upravljanja dinamičnim pojmovljem privatnog i javnog (depriviranog i privilegiranog, pasivnog i aktivnog), tj. u istraživanju kvalitete imaginarno pripravljenog političkog djelovanja i budnom motrenju momenta u kojem se političko izvrće u politiku.
Ključne riječi
politika književnosti; emancipacija; politika i političko; optimalna projekcija; privatizam; početak; dihotomija privatnog i javnog
Hrčak ID:
159370
URI
Datum izdavanja:
14.8.2015.
Posjeta: 1.558 *