Stručni rad
POROD U STAVU ZATKOM U VARAŽDINSKOM RODILIŠTU U RAZDOBLJU 1998.–2002.
Aleksandra Špoljarić
Zoran Pitner
Sažetak
Cilj. Usporediti učestalost novorođenačkih i majčinskih komplikacija, ovisno o načinu dovršenja poroda u stavu zatkom. Metode. Retrospektivna studija i usporedba 115 ročnih i 14 uranjenih vaginalnih poroda u stavu zatkom, i 124 ročna i 22 uranjena poroda dovršena carskim rezom (CR) u razdoblju od 1. 1. 1998.–31. 12. 2002. g. Rezultati. Učestalost stava zatkom je bila 3,07%. U terminu, 51,88% poroda je dovršeno CR, a kod preranog poroda 61,11%. Bilo je elektivnih CR 26,71%. Više je prvorotkinja porođeno CR (66,44%) nego vaginalno (50,39%); 2=7,27, p<0,01, dok je više višerotkinja rodilo vaginalno (23,26%), nego CR (8,90%); 2=10,66, p<0,01. U skupini rodilja s CR češće su anomalije maternice i rodnice (9,59%), nego kod vaginalno porođenih (1,55%); 2=8,07, p<0,01. Najčešća indikacija za CR u terminu je nenapredovanje poroda (44,35%), a kod preranog poroda nezrelost djeteta (68,18%). U gestacijskoj dobi 32. tjedna trudnoće je bilo 25% CR, od 33.–37. tjedna 64,28%, a u terminu 52,72%. Učestalost CR u porodima u stavu zatkom djece vrlo male porodne težine je bila 20%, kod male porodne težine 63,64%, a kod novorođenčadi težine 2500 g 52,32%. Asfiksija je češća nakon vaginalnog poroda i u terminu (16,81% prema 6,50% nakon CR; 2=6,17, p<0,05) te kod preranog poroda (55,55% nakon vaginalnog poroda prema 22,22% nakon CR). Više je nedostaščadi (9,21%), kao i nedonoščadi (9,22%) bilo među porođenima CR, nego vaginalno (4,92% nedostaščadi, 2=1,67, p>0,05; 3,28% nedonoščadi, 2=3,59, p>0,05). Perinatalno je umrlo 12 djece (4,36%), od koje je 9 bilo prerano rođeno. Nije bilo razlika u neonatalnoj smrtnosti s obzirom na način dovršenja poroda (3,11% nakon vaginalnog poroda i 2,74% nakon CR; 2=0,03, p>0,05). Majčinski pobol je značajno učestaliji nakon CR (endometritis u 19,86%, prema 4,65% nakon vaginalnog poroda; 2=14,25, p<0,01; temperatura u babinju u 17,12% babinjača nakon CR prema 3,10% nakon vaginalnog poroda; 2=14,27, p<0,01, a nije bilo ozbiljnog dugotrajnog morbiditeta ni mortaliteta majki. Zaključak. Vaginalni porod donošena zatka, bez patologije trudnoće, s primjerenom zdjelicom, normalnom težinom djeteta, uz trajni nadzor čeda i normalnu progresiju poroda, ne povećava rizik morbiditeta i mortaliteta za majku i dijete. Kod nedonošena djeteta, ovisno o mogućnosti neonatalne skrbi za dijete, potrebno je češće dovršavanje trudnoće carskim rezom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
15594
URI
Datum izdavanja:
1.9.2004.
Posjeta: 2.913 *