Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5559/di.25.2.01
Inovacijski sustavi u hrvatskim regijama
Katarina Bačić
; Institute of Economics, Zagreb
Zoran Aralica
; Institute of Economics, Zagreb
Sažetak
Cilj je ovoga rada istražiti koncepciju regionalnih inovacijskih
sustava (RIS) i primijeniti je na hrvatske regije, pa potom
prepoznati regionalne prednosti koje podržavaju difuziju
inovacija kao izvor regionalne konkurentnosti. S tom svrhom
osmišljen je sustav pokazatelja, s time da se u izboru
dimenzija i pokazatelja toga sustava uvelike slijedio rad
autora Evangelista, Iammarino, Mastrostefano i Silvani
(2001). Ukupno 32 regionalna indikatora svrstana su u tri
dimenzije RIS-a, a to su: stvaranje i diseminacija znanja;
inovacijska aktivnost poduzeća i učinkovitost sustava. Među
regijama je zamijećena heterogenost u pogledu inovacijskih
kapaciteta između 2006. i 2010. godine. Sjeverozapadna
Hrvatska vodeća je u difuziji inovacija s RIS-om koji ima
najbolje preduvjete za razvoj inovacijskih aktivnosti. Središnja
i istočna Hrvatska (SIH) ima specifičan lanac vrijednosti u
poljoprivredi i niskotehnološkim industrijama te industrije u
ovoj regiji svoje potrebe za tehnološkim unapređenjem
rješavaju ulaganjem u I&R izvan poduzeća (stjecanjem
licencija, patenata i know-howa), uz snažnu podršku javnih
izvora financiranja. Jadranska Hrvatska ostvaruje slabije
rezultate u inovacijskim aktivnostima kada se razmotre
prednosti koje ova regija ima u usporedbi sa SIH u važnim
elementima sistemskih dimenzija kao što su poduzetnička i
tehnološka infrastruktura te znanstveni kapaciteti. Na osnovi
opaženih regionalnih razlika u inovacijskim kapacitetima
dane su preporuke za relevantne politike, poštujući pritom i
sektorske razlike među regijama.
Ključne riječi
regionalni inovacijski sustavi (RIS); hrvatske regije; inovacijske aktivnosti; difuzija inovacija
Hrčak ID:
161843
URI
Datum izdavanja:
5.7.2016.
Posjeta: 3.746 *