Kineziologija, Vol. 39. No. 1., 2007.
Stručni rad
Dentalna/orofacijalna trauma u kontaktnim sportovima i vrste intraoralnih štitnika za zube
Tomislav Badel
Vjekoslav Jerolimov
Josip Pandurić
Sažetak
Sportska aktivnost i dentalna/orofacijalna trauma
Prva saznanja o zdravstvenom problemu dentalnih/orofacijalnih trauma bila su povezana s aktivnošću bavljenja sportovima u kojima dolazi do sudara, kontakta (boks, američki nogomet), a kasnije i s atletskim aktivnostima te skupinama ekstremnih sportova. Svrha ovog pregleda je ukazati na potrebu korištenja sredstava prevencije sportom uvjetovanih dentalnih/orofacijalnih trauma na način koji će zadovoljiti sportaša i uspješno sačuvati njihovo orofacijalno zdravlje.
Sportska stomatologija
Kako su traume zuba i mekih tkiva orofacijalnog sustava prepoznate kao važan zdravstveni problem današnjice, od dječje fizičke aktivnosti pa sve do bavljenja tzv. vrhunskim sportom, 80-ih godina XX. stoljeća razvila se sportska stomatologija. Naglašavanje rizičnosti pojedinih sportova, kao i upoznavanje sportaša s razmjerima, privremenim i trajnim posljedicama ozljeđivanja tijekom sportskih aktivnosti trebalo bi potaknuti intenzivno korištenje primjerenih sredstava prevencije orofacijalnih i drugih sportom uvjetovanih ozljeda.
Epidemiologija dentalnih/orofacijalnih traumi uvjetovanih sportom
Najčešće ozljede zuba i usne šupljine (od 10 do 50%) povezane su sa sportskom aktivnošću: posjekotine mekih tkiva, gubitak jednog ili više zuba (najčešće gornjih sjekutića), a rjeđi su prijelomi donje čeljusti, alveolarne kosti i traume čeljusnog zgloba. Osim o pojedinim sportovima, učestalost dentalnih/ orfacijalnih ozljeda bitno različito ovisi o geografskoj pripadnosti sportaša i dobi izabranog uzorka.
Preventivna uloga štitnika za zube
Primarna prevencija podrazumijeva sprečavanje nastanka ozljeda. Kao sredstva prevencije koriste se kacige, prsluci, maske i štitnici za lice te štitnici za zube. Za zaštitu i prevenciju orofacijalnih i, osobito, dentalnih trauma koriste se različite vrste i oblici intraoralnih štitnika za zube. Upotreba štitnika za zube dovela je do velikog smanjenja učestalosti i težine ozljeda zuba, dok su znatno smanjene ozljede usana, jezika i donje čeljusti.
Intraoralni štitnik za zube
Postoje tri vrste intraoralnih štitnika za zube, koji se razlikuju po stupnju individualne prilagodbe sportašu. Gotovi ili konfekcijski štitnici dostupni su bez posjeta stomatologu, loše su retencije i nisu udobni za korištenje. Polugotovi štitnici (“oblikovani u ustima”) bolje su individualne prilagodljivosti. Stomatolog oblikuje ovu vrstu štitnika, najčešće prethodnim zagrijavanjem, i izravno ga aplicira u usta na zubne lukove ili na sadreni model. Individualni štitnik najbolja je vrsta štitnika, koji je u potpunosti prilagođen osobitostima svakog pojedinca za kojega se izrađuje. Na sadrenom modelu čeljusti izrađuje se štitnik po individualnim proporcijama, pa se postiže besprijekorna retencija i adaptacija na zube, zubno meso te nepce. Postupak izrade je najsloženiji, jer su neizbježni višestruki posjeti stomatologu.
Individualni štitnik za zube
Postupak kliničkog rada i laboratorijske izrade individualnog štitnika za zube čine sljedeće radne faze: anatomski otisak gornje i donje čeljusti u alginatu, prijenos gornjeg zubnog luka u artikulator i centrični okluzijski registrat, laboratorijska izrada te predaja pacijentu, ubrušavanje, prilagodba i naknadna briga. Postoji više postupaka izrade s obzirom na upotrijebljeni materijal i razvijene tehnike izrade štitnika. Individualni štitnici za zube razlikuju se prema debljini, materijalu i građi. Autori se posebno osvrću na štitnike načinjene laminacijom u vakumskom aparatu tvrtke Erkodent i štitnike iz akrilnih smola na bazi elastomera tvrtke Ivoclar.
Rasprava i zaključak
Troškovi stomatološke opskrbe gubitka ijednog zuba uvjetovanog sportskom aktivnošću višestruko su veći od troška izrade individualnog štitnika za zube. Budući da postoji više vrsta intraoralnih štitnika, potrebno je sportaše prosvjećivati o pravilnom izboru štitnika koji podržava stomatološka struka. Neadekvatan i neudoban štitnik najčešće se ne nosi, što su potvrdili i profesionalni sportaši. Upotrebom adekvatnih štitnika za zube postiže se veliko smanjenje učestalosti i težine ozljeda dentalnih i parodontalnih stuktura u sportu. Iako se gotovim i polugotovim štitnicima za zube izbjegava posjet stomatologu, samo korištenje individualnog štitnika pruža najveću udobnost tijekom treninga i natjecanja te optimalnu profilaksu dentalnih/orofacijalnih ozljeda.
Ključne riječi
orofacijalna trauma; sportska stomatologija; individualni štitinik za zube
Hrčak ID:
15892
URI
Datum izdavanja:
10.7.2007.
Posjeta: 5.406 *