Filologija, No. 17, 1989.
Izvorni znanstveni članak
Jedan zaboravljeni engleski pionir jezika u kontaktu iz XVII. stoljeća
Monica Partridge
; Nottingham
Sažetak
The Royal Society of London pozvao je Johna Wilkinsa da sastavi “filozofski jezik” (tj. jezik zasnovan na temeljnom, dakle univerzalnom, činjeničnom i pojmovnom znanju) i njegovu ortografiju, u skladu s nastojanjima društva da poboljša međunarodnu razmjenu znanstvenih spoznaja. Kao rezultat, 1688. god. se pojavio Wilkinsov 'Essay Towards a Real Character and Philosophical Language'. Sljedeće je izdanje izašlo tek 1968. god., nakon dugog perioda u kojem je djelo bilo zaboravljeno.
U vrijeme kada mikroskop, umjesto teleskopa, ulazi u žižu znanstvenog interesa, Wilkins je primijenio mikroskopski pristup na istraživanje jezika te ga nadopunio kontrastivnom analizom. Uz pomoć mnogih stručnjaka za najrazličitija pitanja, on je sastavio ogromnu građu, organizirao riječi u tabele te iz njih izveo kategorije i glasove za završni rad na univerzalnom jeziku i ortografiji.
Primjenjujući načelo da bi trebalo “ili govoriti kako se piše ili pisati kako se govori”, Wilkins poklanja veliku pažnju fonetici. Između njegove i današnje klasifikacije suglasnika i samoglasnika mala je razlika, a navođenjem osam različitih, “jednostavnih”, samoglasnika on predskazuje dijagram osam osnovnih samoglasnika i teoriju fonema Daniela Jonesa. Osim toga, navodi i dijagram artikulacije suglasnika, ističe značaj označavanja intonacije te prilaže kontrastivne liste riječi, koje podsjećaju na Rogetov 'Tezaurus'. Wilkinsova se ortografija temelji na horizontalnoj crti s razlikovnom oznakom na njoj ili unutar nje, a ilustrirana je primjerima iz pedeset jezika te cijelim Očenašem na engleskom. U prilogu se daje Rječnik engleskih riječi, koje se smatra ključnom leksičkom građom za univerzalni jezik.
Ključne riječi
Hrčak ID:
165408
URI
Datum izdavanja:
18.6.1990.
Posjeta: 730 *