Filologija, No. 32, 1999.
Izvorni znanstveni članak
Fonološka integracija engleskih transfera u hrvatski jezik: primjeri iz hrvatskog govornog jezika Australaca hrvatskog podrijetla, pripadnika druge iseljeničke generacije
Jim Hlavač
; Monash University, Clayton, Vic., Australia
Sažetak
U ovom je tekstu pokazan i istražen proces fonološke integracije (proces supstitucije fonema iz jezika davaoca fonemima iz jezika primaoca) leksičkih transfera podrijetlom iz engleskog jezika u hrvatskom govoru pripadnika druge iseljeničke generacije u Australiji. Pri izboru hrvatskih fonema koji će zamijeniti engleske foneme primaran je faktor izvorni fonetski oblik transfera, a sekundaran je faktor njegov grafemski oblik. Pokazuje se da se australskoengleski samoglasnički fonemi kojima nema odgovarajućih ekvivalenata u hrvatskom sustavu samoglasničkih fonema (npr. određeni jednoglasnici, dvoglasnici, troglasnici) zamjenjuju hrvatskim fonemima koji su im najbliži po mjestu tvorbe, tj. vrši se djelomična ili kompromisna transfonemizacija po definiciji R. Filipovića (1978). To vrijedi i za suglasničke foneme koji također podliježu procesu potpune ili djelomične transfonemizacije, izuzev skupine određenih fonema, /θ/, /∂/, /w/, /η/, koji čuvaju svoj izvorni oblik i ostaju "netransfonemizirani". Prema tome mogu se pojaviti različiti oblici unutar kojih ima i promijenjenih i nepromijenjenih fonema, pa se može ustvrditi da je fonološka integracija više relativan nego apsolutan proces. Taj se proces može predstaviti skalom od fonema iz jezika davaoca s jedne strane do fonema iz jezika primaoca s druge, gdje se dopušta supstitucija fonemima čija se fonetska vrijednost nalazi bilo gdje na toj skali. Dakle, integracija pojedinog transfera može u cjelini biti ili djelomična ili potpuna.
Postoje lingvistički razlozi, a možda i sociolingvistički, za "netransfonemizaciju" skupine suglasnika /θ/, /∂/, /w/, /η/. Po mjestu tvorbe osjeća se da je udaljenost tih fonema od bilo kojih hrvatskih fonema takva da njihova zamjena hrvatskim fonemima, odnosno njihova transfonemizacija, ne bi predstavljala umjesnu opciju. Po sociolingvističkim kriterijima njihova "netransfonemizacija" može se smatrati pokazujućom oznakom poznavanja engleskoga, pa i generacijske pripadnosti govornika. U korpusu međutim ima i dosta dokaza koji tomu sociolingvističkom faktoru ne govore u prilog, odnosno da je mnogo veća vjerojatnost da se generacijska pripadnost izražava putem drugih jezičnih modela, npr. prijelazom usred govora u engleski jezik (mode-switching).
Ključne riječi
hrvatski jezik; engleski jezik; transfonemizacija; prijelaz s jezika na jezik
Hrčak ID:
165439
URI
Datum izdavanja:
13.12.1999.
Posjeta: 1.116 *