Izvorni znanstveni članak

SOCIOLOGIJA TRANZICIJE: STRUKTURALNI, SOCIOKULTURNI I NEOMODERNIZACIJSKI PRISTUP

Krešimir PERAČKOVIĆ

Sažetak

Pitanja koja se u ovom radu razmatraju jesu: 1) je li
tranzicija samo oblik društvene promjene i koje je dimenzije
društva obuhvatila; 2) koji su teorijski pristupi opisani u
literaturi; 3) ima li prostora za sociologiju tranzicije kao
zasebnu sociološku disciplinu i koje bi bile njezine
specifi~nosti. Ova se pitanja postavljaju u kriti~kom osvrtu
koji tranziciju svodi na ekonomsku i politi~ku dimenziju, uz
pokušaj afirmacije teze o sociokulturnoj transformaciji kao
cjelovitijem teorijskom okviru, koji – osim promjena u
društvenoj strukturi – promatra i promjene u društvenim
vrijednostima. Prikazuje se i tre}i mogu}i pristup tranziciji
primjenom teorije modernizacije, koji tranziciju i
transformaciju promatra kao (dis)kontinuirani sociohistorijski
proces. U rezultatima empirijskog istra`ivanja o
psihosocijalnim posljedicama privatizacije u Hrvatskoj o~ituje
se upravo ta ograni~enost svo|enja procesa tranzicije samo
na ekonomsku tranziciju te mjerenje njezine uspješnosti
isklju~ivo ekonomskim pokazateljima. Model transformacije,
kao mogu}i sociološki pristup tranziciji, obuhva}a – osim
strukturalne – i sociokulturnu (vrijednosnu) dimenziju
tranzicije te sugerira i druga~iji pristup u konceptualizaciji
pojma. Takvim objedinjivanjem strukturalnoga i
sociokulturnoga pristupa procesu tranzicije, razmatranog
kroz sociohistorijsku modernizacijsku dimenziju, sociologija
tranzicije zasigurno dobiva svoje teorijsko uporište kao
zasebna sociološka poddisciplina.

Ključne riječi

Hrčak ID:

16171

URI

https://hrcak.srce.hr/16171

Datum izdavanja:

30.6.2004.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 5.397 *