Izvorni znanstveni članak

SAMOISPRAVLJANJA U HRVATSKOM JEZIKU

Mirjana Matea Kovač ; Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split, Hrvatska
Ana Vidović ; Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U ovom se radu ispituje distribucija različitih kategorija samoispravljanja te omjeri samoispravljanja i pogrešaka. Zvučni zapis u trajanju od gotovo osam sati transkribiran je na uzorku od 101-og ispitanika, studenata Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Zabilježeno je preko tisuću samoispravljanja koja su raspoređena u različite kategorije. Klasifikacija samoispravljanja temelji se na Leveltovu modelu govorne proizvodnje, kao empirijski najbolje potvrđenom modelu za monolingvalno procesiranje govora. Studenti su individualno ispitani tako da su ispunili pet govornih zadataka, a njihovi su odgovori auditivno snimljeni. Zadaci uključuju: a) prepričavanje radnje crtanog filma; b) opis slike prostorije; c) opis slike prostorije s drugačijim rasporedom namještaja u odnosu na prethodni zadatak; d) oblikovanje rečenica na temelju slika predmeta i e) oblikovanje priče na temelju predloženog niza slika. Apsolutnu većinu čine samoispravljanja pogrešaka, pri čemu su dominantne kategorije sintaktička i leksička samoispravljanja. Dominacija samoispravljanja pogrešaka nad samoispravljanjima neprikladnog izričaja može se protumačiti činjenicom da bi neispravljanje pogrešaka moglo ozbiljnije ugroziti razumijevanje poruke, dok se samoispravljanjima neprikladnog izričaja dorađuje obavijesni sadržaj iskaza i povećava se njegova informativnost. Samoispravljanja neprikladnog izričaja i samoispravljanja različitom informacijom pojedinačno ne prelaze jednu petinu od ukupnog broja samoispravljanja. Omjeri samoispravljanja i pogrešaka ukazuju da se natpolovična većina pogrešaka ispravlja, pri čemu se fonološke i leksičke pogreške uvjerljivom većinom samoispravljaju, što upućuje na veću osjetljivost monitora na sadržajne riječi, dok se morfološke i sintaktičke pogreške približno polovično samoispravljaju. Veća učestalost ispravljanja leksičkih pogrešaka može se objasniti njihovom informativnom važnošću, dok je kod fonoloških samoispravljanja prisutan kraći mentalni put i veća automatiziranost pri ispravljanju.

Ključne riječi

modeli govorne proizvodnje; teorija perceptivne petlje; govorne pogreške; monitoring; samoispravljanje

Hrčak ID:

165975

URI

https://hrcak.srce.hr/165975

Datum izdavanja:

1.9.2010.

Posjeta: 889 *