Izvorni znanstveni članak
Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru
Ivan Ivas
Sažetak
Strano ime - ime neke osobe, mjesta ili ustanove spomenuto u kontekstu drugoga jezika -
identificira tu osobu (mjesto, ustanovu), ali i označuje pripadnost imenovanog drugoj dru-
štvenoj (etničkoj) skupini, upravo s obilježjima jezika kojim se ta skupina služi i označuje.
Zbog različitog vremena ulaženja stranog imena u jezik, različite učestalosti imena u govoru
te različitog stupnja poznatosti jezika iz kojih strana imena dolaze stupanj usvojenosti stranih
imena veoma je različit. Taj problem, dakako, imaju svi jezici, a on postaje naročito osjetljiv
u svijetu povezanijem nego ikad prije masovnim elektroničkim medijima, koji omoguč
uju da se uoče otkloni u izgovaranju jednog imena u različitim jezicima od njegova izvornog
oblika. Pored lingvističkog, sociolingvističkog i psiholingvističkog, problem stranog imena
ima i etički aspekt. U radu se upravo naglašava potreba pravednosti u odnosu prema
imenima raznih jezika te se upozorava na mogućnost da se izvedba stranog imena promatra
kao ideologem (govorni pokazatelj svjetonazora). Primjerima izgovora stranih imena kod
profesionalnih govornika (novinara i spikera na elektroničkim masovnim medijima) ilustrira
se stanje tog dijela hrvatskoga standardnog izgovora. Razmotrene su različite preporuke za
rješavanje tog problema i mogućnost da se ustanovi konvencija i način njezina promicanja,
kako bi se nedosljednosti, koje se čine neizbježnima, barem ublažile.
Ključne riječi
strana imena; ortoepija; izgovor; ideologemi; transdikcija; profesionalni govornici; hrvatski jezik
Hrčak ID:
16221
URI
Datum izdavanja:
2.9.2003.
Posjeta: 3.735 *