Izlaganje sa skupa
Učinak olova na sintezu hema
A. Neuberger
; The Lister Institute of Preventive Medicine, University of London, London, England
Sažetak
Olovo se nalazi posvuda u prirodi, čak i u onim krajevima i ljudima gdje nema nikakve potrošnje tog elementa. Nađeno je i u kostima pretpovijesnog čovjeka i prema tome moramo smatrati da je u tim količinama bezopasno ili da se čovjek privikao na takve malene koncentracije. Po svemu se čini da toksično djelovanje olova treba pripisati Interakciji s enzimima, posebice s onima koji imaju SH skupine. Razmjerno niske koncentracije olova inhibiraju lipoamin dehidrogenazu, enzim koji ima važnu ulogu u oksidaciji pirogrožđane i alfa-oksoglutarične kiseline u mitohondrijama. Olovo također inhibira i neke enzime iz skupine ATP-aza, posebice one koje sudjeluju u transportu Na+ i K+. To onda 'ima za posljedicu remećenje nervne transmisije u živčanim vlaknima i barem dijelom izaziva kliničku sliku olovne neuropatije i encefalopatije. I aktivnost dehidrataze delta-arninolevulinske kiseline ovisi u velikoj mjeni o njezinim SH skupinama, a inhibirana je razmjerno malenim koncentracijama olova. Za inhibiciju sintetaze delta-aminolevulinske kiseline, međutim, potrebne su znatno veće koncentracije olova. Povećane količine delta-aminolevuldnske kiseline u urinu olovom otrovanih osoba upućuju na to da sinteza ovog metabolita nije značajnije poremećena. Već je pokazano da olovo inhibira dekarboksilaciju uroporfirogena i time interferira s dekarboksilacijom koproporfirogena, čini se da je jedan od najvažnijih učinaka olova njegovo antagonističko djelovanje prema drugim metalima, naročito prema željezu. Uz ovaj uvjet čini se jasnim da će poremetnja inkorporacije željeza u hem smanjiti brzina stvaranja jetrenog hema i biti odgovorna za prisutnost delta-aminolevulinske kiseline u mokraći. Ova olovom uzrokovana inhibicija inkorporacije željeza u protoporfirin može dovesti i do inhibicije stvaranja različitih citokroma pa to može, barem djelomično, objasniti opće toksične simptome otrovanja olovom. S obzirom na dijagnostičku vrijednost, utvrđivanje aktivnosti dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline jest nedostatno bez istodobnog utvrđivanja aktivnosti sintetaze delta-aminolevulinske kiseline, KM vrijednosti za oba enzima kao i koncentracija različitih supstrata i kofaktora. Osim toga iskrsava važno pitanje u kolikoj je mjeri inhibicija dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline specifična za otrovanje olovom. Utvrđeno je naime da je u pacijenata koji su patili od insuficijencije jetre nakon alkoholne ciroze aktivnost dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline u zrelim eritrocitima znatno smanjena a uz istodobno normalne koncentracije olova u krvi i bez podataka o ekspoziciji olovu. Prema tome čini se vjerojatnim da ima i drugih činilaca mimo intoksikacije olovom koji mogu utjecati na aktivnost dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline pa u tom svjetlu treba i interpretirati rezultate mjerenja aktivnosni ovog enzima.
Ključne riječi
Hrčak ID:
167307
URI
Datum izdavanja:
6.4.1976.
Posjeta: 1.802 *