Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.47960/2712-1844.2016.2.109

Izbori i imenovanja biskupâ u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878.-1918.) na primjeru biskupa Paškala Buconjića*

Petar Vrankić orcid id orcid.org/0000-0002-8807-4076 ; Kath.-Theologische Fakultät der Universität Augsburg, Germany


Puni tekst: hrvatski pdf 289 Kb

str. 109-140

preuzimanja: 684

citiraj


Sažetak

Izbor i imenovanje biskupâ u Katoličkoj crkvi bio je od pamtivijeka veoma kompleksan i crkveno-politički veoma osjetljiv predmet. Zaposjedanjem BiH 1878. godine te uvođenjem nove pravne, gospodarske i administrativne uprave, Austro-Ugarska je stvorila i nove odnose između države i vjerskih zajednica na području BiH. Poslije dvogodišnjih pregovora između Beča i Rima potpisana je 8. lipnja 1881. u Rimu Konvencija između Svete Stolice i Austro-Ugarske, kojom su preuređeni državno-crkveni odnosi u Katoličkoj crkvi u BiH. U Konvenciji sa Svetom Stolicom bilo je mnogo povijesnih, pravnih, političkih i međunarodnih promjena te crkveno-pravnih novosti u usporedbi s vremenima četiristoljetne okupacije Osmanskoga Carstva i duge ugnjetavačke islamske politike, simbolizirane u Milodraškoj Ahd-nami iz 1463. godine, kao i u usporedbi s vladavinom misijskoga prava, koji su bili na snazi u BiH do 1878., odnosno do 1881. godine. Među tim novostima posebno mjesto zauzimao je, svakako, privilegij imenovanja katoličkih biskupa. U ovome kratkom prilogu prikazan je državno-pravni i crkveno-pravni proces izbora i imenovanja prvoga biskupa u Hercegovini, fra Paškala Buconjića, po duhu spomenute Konvencije. U svojim trostrukim funkcijama, apostolskoga vikara u Hercegovini, biskupa mostarsko-duvanjskoga te konačno apostolskoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga, na koje je sukcesivno bio imenovan, najjasnije se očituje crkveno-državni karakter kako recepcije tako i realizacije potpisane Konvencije u Hercegovini. Buconjić, hercegovački franjevac, et pleno sensu crkveni čovjek i redovnik, zahvaljujući svome ugledu i vještini, uživao je veliko povjerenje kod Zemaljske vlade u Sarajevu, kod Zajedničkoga ministarstva financija u Beču i kod Cara osobno. Autor ne ulazi, namjerno, u ljudski, duhovni, redovnički, svećenički, pastoralni i biskupski profil fra Paškala Buconjića, najmanje u njegov odnos s dijecezanskim klerom, on to prepušta trenutačno drugim promatračima i istražiteljima. On nastoji prvenstveno prikazati kako biskup Buconjić uspijeva u skoro svim svojim biskupskim planovima s novom državnom vlašću, ali isto tako on ukazuje kako Austro-Ugarska u Buconjiću nalazi svoga najvjernijega katoličkog partnera u BiH i najpogodniju duhovnu osobu za promicanje njezinih crkveno-državnih nauma s Katoličkom crkvom u Hercegovini.

Ključne riječi

Hercegovina; Apostolski vikarijat u Hercegovini; Mostarsko-duvanjska biskupija; Trebinjsko-mrkanska biskupija; Konvencija između Svete Stolice i Austro-Ugarske; Apostolska bula Ex hac augusta Lava XIII.; fra Paškal Buconjić

Hrčak ID:

167517

URI

https://hrcak.srce.hr/167517

Datum izdavanja:

1.10.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.473 *