Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom 19. stoljeća

Mislava Bertoša


Puni tekst: hrvatski pdf 142 Kb

str. 13-34

preuzimanja: 900

citiraj


Sažetak

Na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Trstu analizirane su imenske formule
nadijevane napuštenoj djeci u dvogodištu 1847-1848. Nahodski imensko-prezimenski korpus
podvrgnut je raščlambi koja je pratila slogovna, značenjska, oblična i stilistička obilježja u
cijelosti ili djelomice izmišljenih formula, preciznije, slogovnu, semantičku, obličnu i stilistič-
ku vrijednost koju je u njima osobno ime (bilo poznato bilo izmišljeno) osiguravalo izmiš-
ljenom prezimenu. Dobiveni su rezultati otkrili neke specifi~ne karakteristike cjelovitih formula
- izosilabizam, pojačana semantičnost, oblična markiranost, visok stupanj stiliziranosti
- i uputili prema zaključku u kojem je moguće izdvojiti dvije opažene pojave: neovisno o
tomu je li bilo izmišljeno ili poznato, u najvećem je broju slučajeva nahodovo osobno ime
služilo kao model prema kojem je bilo tvoreno njegovo prezime, i to bez obzira na to je li
na taj način konstruirano prezime imalo odredivo leksičko značenje ili je bilo asemantično
(1), a to istovremeno pokazuje da su unutarjezična i izvanjezična motiviranost prezimenskih
izmišljaja bile međusobno isprepletene do tolike mjere da se niti kod nekih značenjski markiranih
prezimena (poput, primjerice, Imperiali, Amorin) ne može govoriti o prevlasti izvanjezič
ne nad unutarjezičnom, nego češće gotovo obrnuto (2). Iz opisanih obilježja proizlazi
zaključak da bi lingvističke i onomastičke analize nahodske antroponimije trebale polaziti
od cjelovitih imenskih formula kao svojega glavnog predmeta proučavanja.

Ključne riječi

osobna imena, antroponimija, onomastiča analiza, lingvističa analiza, talijanski jezik, nahočd (antroponimija)

Hrčak ID:

16353

URI

https://hrcak.srce.hr/16353

Posjeta: 1.574 *