Izvorni znanstveni članak

Opraštanje – srce molitve Gospodnje (Mt 6, 12)

Marijan Vugdelija ; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu

Sažetak

Peta prošnja Očenaša obznanjuje da je Bog milosrdni Otac koji nam je spreman uvijek iznova oprostiti naše grijehe, ali iznosi na vidjelo i važni uvjetnog opraštanja: spremnost da i mi oprostimo svojim dužnicima. Molitelj pete prošnje priznaje da mi nemamo pravo tražiti oproštenja za naše vlastite grijehe ako sami uskraćujemo oproštenje drugima. Svojim blagim i milosrdnim postupkom prema nama Bog nas je poučio da i mi imamo biti čovječni jedni prema drugima. Božji način djelovanja treba postati kao uzorak ljudskom djelovanju. Praštanje je mogućnost da sudjelujemo u Božjem praštanju i u Božjoj ljubavi. Ono je rezultat iskustva Božje dobrote. Matej se obraća ljudima koji su već iskusili Božje oproštenje u Isusu Kristu. Oni zato mogu i trebaju opraštati drugima. Dakle, prvenstvo pripada Bogu, jer tek u nasljedovanju velikodušnog Očeva oprosta prema nama je da mi možemo oprostiti drugima. Iz pete prošnje je jasno da postoji izravna povezanost između Božjeg opraštanja i našeg opraštanja. Ali neosporna je danost Staroga i Novoga zavjeta da je Božje oproštenje uvijek prvo (usp. Mt 18, 23-35). Stoga se naša prošnja ne bi smjela čitati u smislu rabinske izreke: „Kako često se ti smiluješ ljudima, Nebo se smiluje nad tobom“. Peta prošnja Očenaša snažno ističe nemogućnost da mi uživamo Božje oproštenje, a da ne protegnemo naše opraštanje prema drugima.

Ključne riječi

Božje oproštenje; međusobno praštanje; odnos između Božjeg i ljudskog praštanja

Hrčak ID:

168293

URI

https://hrcak.srce.hr/168293

Datum izdavanja:

1.3.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.408 *