Govor, Vol. 25 No. 1, 2008.
Pregledni rad
FONETSKA RIJEČ - OSNOVA ZA RAZUMIJEVANJE I UČENJE FRANCUSKOGA GOVORA
Almasa Defterdarević-Muradbegović
; Filozofski fakultet, Sarajevo Bosna i Hercegovina
Sažetak
Sociolingvistika je već odavno ukazala da je varijabilnost bitna odlika prirode jezika. Stoga se teško može govoriti o idealnoj govornoj formi. Postoje samo konkretne govorne realizacije, a kriteriji njihovoga vrednovanja ovise o prosudbi izvornih govornika. Standardni izgovor ne znači uvijek i istu realizaciju, pa prema tome ni istu akustičku formu izričaja. Onaj tko se u današnje vrijeme služi stranim jezikom mora biti u stanju razumjeti prirodni govor, ali i truditi se što prirodnije govoriti kako bi bio tretiran kao što ravnopravniji partner u jezičnoj komunikaciji. U povezanom govoru dolaze do izražaja posebne kategorije prozodijskih obilježja. Relevantni elementi realizacije tih obilježja su slog, stopa, fonetska
riječ, intonacijska grupa, izričaj. Sve navedene razine povezanoga govora u znatnoj mjeri mijenjaju zvučne kanoničke oblike riječi kakvi su najčešće i pohranjeni u mentalnom leksikonu onih koji uče strani jezik. U radu se posebno skreće pozornost na ulogu fonetske riječi kako u razumijevanju (s obzirom na problem segmentacije povezanoga govora) tako i u povezivanju pojedinačnih riječi u naglasne jedinice u govoru. Fonetska se riječ u francuskom izgovoru može smatrati najautentiČnijim govornim kontekstom za savladavanje većine izgovornih pojava. U okviru Fonetske riječi najadekvatni/e se može predstaviti fonotaktika segmenata u slogovnim sastavnicama. Unutar ove jedinice javljaju se preslogovljavanja koja se tradicionalno označavaju kao enchainement i liaison. U fonetskoj riječi ostvaruje se i hijerarhijsko ritmičko, ali i melodijsko organiziranje slogova. Posebnu pozornost zahtijeva završni, naglašeni, artikulacijski najorganiziraniji slog fonetske riječi, zbog svoje jezične važnosti i percepcijske istaknutosti. Elizija francuskog "nestabilnog" /ef dovodi ne samo do redukcije broja slogova date fonetske riječi nego i do asimilacije u suglasničkim skupinama na granicama riječi unutar fonetske riječi, stvarajući tako često i nove suglasničke skupine, netipične za francusku fonotaktiku, pa čak i za jezik netipične segmente. Unutar fonetske riječi, ali i na njenom kraju dolazi do brojnih elizija i pojednostavljivanja suglasničkih skupina, tipičnih posebno za standardni neformalni govor. S obzirom na ulogu ovakvih izgovornih pojava, učenje izgovora ne može se svoditi samo na početni stadij učenja. Ono se mora odvijati kontinuirano i usporedno s usvajanjem ostalih razina jezičnoga znanja te upozoravanjem na složene fonološko-fonetske pojave povezanoga govora.
Ključne riječi
fonetska riječ; fonotaktika; učenje izgovora; fonetika; francuski jezik
Hrčak ID:
173410
URI
Datum izdavanja:
1.3.2008.
Posjeta: 1.149 *