Stručni rad

TIPOLOGIJA GOVORNIH INTERPRETACIJA

Katarina Podbevšek ; Akademija za gledališče, radio, film in televizijo, Ljubljana, Slovenija

Sažetak

U slovenskoj stručnoj literaturi, a i stvarnoj uporabi, nazivi za različite vrste govornoga interpretiranja prilično su proizvoljni i nepotpuni. U članku pokušavam razjasniti neke terminološke nedosljednosti i netočnosti u vezi s nazivima različitih tipova govornoga interpretiranja literarnih tekstova i predlažem sustavnu podjelu govornih interpretacija. Govornu interpretaciju shvaćam kao govorenje literarnoga teksta u kojemu interpret stvaralački ostvaruje tekst prozodijskim sredstvima i tako izražava svoj doživljaj teksta. Kod podjele govornih interpretacija ponajprije su važna dva kriterija: vrsta govorenja (glasno čitanje ili govorenje napamet) i literarni rod (prozni, lirski i dramski tekst). Pri uvođenju terminološkoga reda oslanjam se i na slovensku tradiciju i suvremenu uporabu određenih izraza. Neki su nazivi s vremenom postali sinonimni ili pejorativni (deklamacija, recitacija), pojavili su se novi izrazi (npr. uprizorenje čitanja), a za neke vrste govornih interpretacija uopće nema imena (npr. za govorenje proze napamet). Treba istaknuti da se u članku ne bavim govornim interpretacijama u kazališnim predstavama, filmu, radiodrami i televizijskoj drami (gdje je govorno interpretiranje dio glume), već govornim interpretacijama u kojima govornik ne glumi (nema identifikacije, transformacije) i obično je govor jedino izražajno sredstvo (npr. recitacija, interpretativno čitanje).

Ključne riječi

govorna interpretacija literarnoga teksta; interpretativno čitanje; recitacija; deklamacija; tipologija govornih interpretacija

Hrčak ID:

173449

URI

https://hrcak.srce.hr/173449

Datum izdavanja:

1.3.2008.

Posjeta: 1.246 *