Stručni rad

GOVOR ĐAKA KAJKAVACA

Stjepan Hranjec ; Visoka učiteljska škola u Čakovcu, Čakovec Hrvatska

Sažetak

Otkad je kajkavština (i čakavština) svedena na status narječja, dakle, neravnopravnog govornog izričaja spram standarda, ne samo da smo svjedoci njena potiskivanja nego su tom inferiornosti obilježeni i njeni govornici - oni postaju predmetom omaložavanja pa i otvorenog ismijavanja. A kaj i ča su hrvatski govori pa bi takvi trebali imati svoj status, dapače trebali bi biti integrirani u standardni književni jezik. Trebala bi se ostvarivati hrvatska jezična sinteza. A pritom, dakako, glavna zadaća pripada školi. Proces ravnopravnosti govora i njegovo ukidanje počinje najprije u dječjem vrtiću, u koji dijetekajkavac dolazi sa svojim prvim naučenim govornim sustavom, narječjem. Odgojitelj mora imati ma umu osnovna didaktička načela - od poznatoga prema nepoznatom, od bližega prema daljem - i postići da dijete uz svoj materinski idiom usvaja zakonitosti normativnoga jezika. Narječje tako funkcionira kao "most" preko kojega se dospijeva do standardnog govora. Postupno, u osnovnoj školi, čestotnost dijalekata se smanjuje, ali se nikako ne bi smio posve potisnuti nego, naprotiv afirmirati raznolikim govornim oblicima u obveznoj nastavi i izvannastavnim aktivnostima. U srednjoj školi upoznavanje narječja u mladih kajkavaca moglo bi se proširiti dijakronijsko-jezičnim pristupom te izradbom razlikovne gramatike i razlikovnog rječnika.

Ključne riječi

kajkavsko narječje; standardni govor; hrvatski jezik; nastava materinskog jezika

Hrčak ID:

173961

URI

https://hrcak.srce.hr/173961

Datum izdavanja:

1.3.2004.

Posjeta: 1.242 *