Izvorni znanstveni članak

VRIJEDNOSNI SUDOVI O HRVATSKIM NAGLASCIMA

Ivo Škarić ; Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Nikolaj Lazić ; Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska

Sažetak

Izabrano je 165 riječi za koje svi rječnici standardnoga hrvatskoga jezika imaju ujednačenu i nedubletnu prozodijsku oznaku, i to po devet do dvadeset najučestalijih riječi predstavnika svojih prozodijskih kategorija. Te odabrane riječi izgovorene su standardno i još s preostalima trima "pogrešnima" naglascima ili s drukčijom zanaglasnom kvantitetom. Na taj smo način snimili 600 naglasnih različnica kojima je izvršena procjena poželjnosti i prihvatljivosti. Procjenitelji su bili: 158 studenata fonetike, kroatistike, novinarstva i glume te TV fonetičara. Ispitivanja su iskazala nekoliko najvažnijih zaključaka: 1. kompetentni govornici hrvatskoga standarda imaju izdiferenciran odnos prema svakoj prozodijskoj crti hrvatske standardne prozodije; 2. potvrđuje se da je norma u jezičnoj prozodijskoj jezgri, fdološki dobro motivirana, i sociolingvistički prihvatljiva; 3. nije točno da su sve ispravne prozodije vrijednosno posve pozitivne, a sve neispravne krajnje negativne jer su i pravilno naglašene riječi razvučene kroz duži kontinuum vrijednosnih sudova, pa nema polarizacije na ispravne pozitivne i neispravne negativne prozodijske likove; 4. zanaglasne duljine procjenitelji prepoznaju i znaju u kojoj je riječi kakva prema normi, ali zanaglasne duge slogove procjenjuju toliko manje poželjnima nego zanaglasno kratke da im je čak prihvatljiviji lik sa skraćenim dugim zanaglasnim slogom nego s pravilno dugim; 5. sva četiri naglaska se podjednako pozitivno vrednuju kad su u riječi kojoj je takav naglasak inherentan, ali se silazni naglasci mogu smatrati normalnima, a uzlazni odmaknutima naglascima te u slučaju neutralizacije silazni bi preuzeli ulogu arhitonemci, pogotovu kratko silazni; 6. ne postoji u svijesti procjenitelja nalog koji zabranjuje silazne naglaske na nepočetnim slogovima, nego samo nalog da treba govoriti prozodiju kakva je za koju riječ uobičajena; 7. samoglasnik r nema u svijesti naših kompetentnih mladih procjenitelja jednaku prozodijsku potenciju kao ostalih pet samoglasnika, a postoji latentna težnja prema kratkoći koja se još i više izražava kad se kratki umjetno produžuju.

Ključne riječi

naglasak; prozodija; hrvatski jez.ik; vrijednosni sudovi; stavovi (fonetika); sociofonetika

Hrčak ID:

174071

URI

https://hrcak.srce.hr/174071

Datum izdavanja:

1.3.2002.

Posjeta: 1.034 *