Govor, Vol. 14 No. 1-2, 1997.
Izvorni znanstveni članak
VARIRANJE SUGLASNIKA U RUSKOM JEZIKU PO ZVUČNOSTI OVISNO O PROZODIJSKIM UVJETIMA
Pocaлия Ф.Kacaткииa
; Инcтитут pуccкoгo язьікa PAH, Mockвa, Poccия
Sažetak
U skladu s fonotaktičkim zakonima u ruskom jeziku, kao i u nizu drugih slavenskih jezika hezvučni se suglasnici ozvučuju ispred sljedećih zvučnih. To se događa unutar riječi (koc 'ha /z 'b/, pastbišće /zdb '/, otbor /db/), unutar govorne riječi (ot goroda /dg/, k domu /gd/, kak že /gž/, vot by /db/), a također na leksičkoj granici unutar sintagme ako riječi nisu odijeljene stankom (u nas doma /zd/, naš gorod /žg/, vaš brat /žb/, ves' den' /z'd'/, tak govor jat /gg/, tors borca /zb/, kurs dollara /zd/, vkus granala /zg/). Pozicijska pravila ponašanja bezvučnih suglasnika opisana su u mnogim radovima i dobro su poznata. Međutim u razradi tih pravila nikada se nije obraćala pozornost na prozodijsku strukturu izričaja i osobito na onu stranu prozodije kao što je mjesto naglasaka u izričaju. Naše istraživanje suvremenog ruskoga govora omogućuje pretpostaviti da pri opisu variranja suglasnika po zvučnosti valja uzezi u obzir akcenatsku karakteristiku svakog člana sintagme u kojoj se na leksičkoj granici pojavljuje konsonantska skupina s posljednjim zvučnim suglasnikom. Sintagma može imati jedan naglasak na drugom članu (ves den') i tada prva riječ postaje proklitika; ona može imati naglasak samo na prvom članu (ves'den) i tada je druga riječ enklitika ili akcenat može biti na obje riječi (ves'den'). U ovom se radu opisuje prozodijska pozicija. Pojava je dodatnog naglaska na prvom članu leksičkog ili gramatičkog sklopa, bez obzira na to radi li se o sintagmi, prijedložno-imeničkom sklopu, složenoj ili klitičkoj riječi, čimbenik koji mijenja uobičajeni red odnosa. Ta pozicija ako nema stanke, može spriječiti regresijsku asimilaciju po zvučnosti šumnika na leksičkoj ili morfemnoj granici. Pritom ta zakonitost ne djeluje kao bezuvjetno pravilo nego samo kao vjerojatnosna zakonitost. Na osnovi analiziranoga govornog materijala moguće je formulirati sljedeće pravilo: s povećanjem napetosti granice smanjuje se vjerojatnost izgovora bezvučnog suglasnika ispred sljedećeg zvučnog. Najlabavija je granica između riječi i tu je pojavljivanje bezvučnog suglasnika ispred sljedećeg zvučnog najvjerojatnije (uz navedeni prozodijski uvjet). Najnapetija je od nabrojenih granica prefiksno-korijenska i tu je mogućnost izgovora bezvučnog suglasnika ispred zvučnog najmanja. Otkrivanje čak i pojedinačnih slučajeva te vrste potvrđuje postojanje navedene tendencije u fonetskom sastavu suvremenog ruskog jezika.
Ključne riječi
zvučnost suglasnika; suglasnici; prozodija; ruski jezik
Hrčak ID:
175028
URI
Datum izdavanja:
1.3.1997.
Posjeta: 898 *