Izvorni znanstveni članak

AKUSTIČKE IPERCEPTIVNE KARAKTE1USTIKE SPONTANOG GOVORA

Люoбoвь В. Златoустoва ; Мoсковский, государствеииьій университет, Mockвa, Poccия

Sažetak

Spontani govor u suvremenoj lingvistici potiče veliko zanimanje. No, i unatoč tomu njegove su perceptivne i akustičke karakteristike slabo istražene, i to uglavnom stoga što nije dovoljno obuhvaćen predmet proučavanja, s čisto lingvističkog stajališta i sa stajališta mnogostrukih veza spontanoga govora s osjećajima, iskusrvom, fiziologijom, ponašanjem, oblicima znanja o svijetu, obrazovno- profesionalnom pripadnošću govornika nekoj skupini. U ovom su istraživanju promatrani čitani monološki tekstovi novinarskog, znanstvenog, neutralnoga govornog stila i spontani monolozi na iste teme. U prvom je koraku dobiven izvorni govorni materijal lako da su ispitanici bez prethodne pripreme spontano govorili o zadanoj temi (pravi spontani monolog). U drugom su koraku ispitanici čitali tekst o istoj temi. Analiza spontanoga govora je pokazala da se stanke oklijevanja ne pojavljuju samo kada se govornik koleba u izboru neke leksičke jedinice ili sintaktičke konstrukcije, nego češće kao navika govornika u proizvodnji govora. Na osnovi analize 78 spontanih monologa, koje su snimili studenti i sveučilišni nastavnici, govornici su po oblicima oklijevanja svrstani u sljedeće kategorije:
1. govor bez stanki oklijevanja , ali s duljenjem završnih glasova sintagme ili s duljenjem praznih stanka između sintagmi,
2. govor s duljenjem završnih glasova u sintagmi i s jednom do dvije vrste stanka oklijevanja, koje se pojavljuju približno jedanput u minuti,
3. govor s obiljem nefonematiziranih stanka oklijevanja do 30 u minuti,
4. veći broj leksičkih oblika oklijevanja i veliki broj leksičkih oblika oklijevanja i sintaktičkih zabuna. Razlike između spontanoga govora i čitanja ustanovljene su i u naglasnoj strukturi fonetskih riječi i veličini sintagma. Perceptivni je test pokazao da se spontanost / nespontanost govora mogu razlikovati u oko 80 % slučajeva ako se test provodi na govornom segmentu duljine dvije do tri sintagme. Razlike između spontanoga govora i čitanja mogu se svesti na slijedeće: u spontanom su govoru sintagme kraće, drugačiji su prozodijski modeli i njihov broj je manji, pretežno se upotrebljava intonacija nezavršenosti, manji je raspon osnovnog tona, postoji veći vremenski varijabilitet, veći je broj naglasaka isticanja. Rezultati pokusa u kojem su ispitanici čitali tekstove dobivene pretvaranjem spontanoga govora u pisani oblik i koji zato imaju sintaktičku strukturu netipičnu za pisani jezik, pa zahtijevaju i posebnu prozodiju, bitno se razlikuju od čitanja izvorno pisanog teksta. Spontani govor pretvoren u pisani oblik čita se sporijim tempom.

Ključne riječi

akus i i čka analiza govora; spontani govor; govor; ruski jezik

Hrčak ID:

175029

URI

https://hrcak.srce.hr/175029

Datum izdavanja:

1.3.1997.

Posjeta: 1.188 *