Izvorni znanstveni članak
Nezakoniti dokazi: Teorijske i praktične dvojbe u svjetlu prakse Europskog suda za ljudska prava
Igor Martinović
Damir Kos
Sažetak
U početnom dijelu rada izlažu se temeljni teorijski sadržaji vezani
za vrste, podrijetlo i svrhu dokaznih zabrana. U nastavku slijedi osvrt
na dokazne zabrane u njemačkoj kaznenoprocesnoj teoriji, zakonodavstvu
i praksi. U središnjem dijelu rada raspravlja se o dokazima
čija uporaba dovodi do povrede prava na pravičan postupak propisanog
čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda. S time u vezi ispituje se kada do ocjene Europskog suda
za ljudska prava o postojanju povrede prava na pravičan postupak
dovodi upotreba dokaza pribavljenog povredom čl. 3. Konvencije, a
kada je ta ocjena rezultat ispitivanja pravičnosti postupka kao cjeline.
U posebnom se poglavlju ispituju slučajevi povrede čl. 6. Konvencije
poticanjem na kazneno djelo i primjenom „posebnih istražnih
metoda“. Slijedi analiza mehanizama izvršenja presuda Europskog
suda za ljudska prava, koja je u kontekstu nezakonitih dokaza osobito
relevantna zbog mogućnosti obnove kaznenog postupka. U završnom
se dijelu rada o nezakonitim dokazima raspravlja iz perspektive Zakona
o kaznenom postupku, pri čemu se osobito uzima u obzir recentna
sudska praksa. U sklopu navedenog u zasebnim se odlomcima
razmatraju procesne posljedice korištenja nezakonitih dokaza i pojedine
kategorije nezakonitih dokaza prema čl. 10. st. 2., nakon čega se
raspravlja o odvagivanju interesa kaznenog progona i povrede prava
predviđenom u čl. 10. st. 3. Zakona o kaznenom postupku. U zaključku
se iznose i prijedlozi de lege ferenda.
Ključne riječi
nezakoniti dokazi; pravo na pravičan postupak; bitne povrede odredaba kaznenog postupka; odvagivanje interesa
Hrčak ID:
177433
URI
Datum izdavanja:
1.12.2016.
Posjeta: 3.918 *