Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

»Jaoh, a sada sve je inako«: o kritičkoj izdaji Gundulićeva Osmana

Ivan Lupić orcid id orcid.org/0000-0002-4208-6362 ; Stanford University
Irena Bratičević orcid id orcid.org/0000-0002-3098-4165 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 1.751 Kb

str. 89-154

preuzimanja: 1.195

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 200 Kb

str. 155-155

preuzimanja: 225

citiraj


Sažetak

U priređivanju teksta Gundulićeva Osmana za tisak mitsko mjesto pripada Ivanu Luki Volantiću (1749-1808), dugogodišnjem notaru i podtajniku Dubrovačke Republike te zaslužnom pregaocu u polju jezično raznovrsne no vremenom poharane književne proizvodnje dubrovačkih pisaca. Volantić je prema nekim svjedočanstvima proveo dvanaest, a prema drugim dvadeset godina mučeći se da iz mnoštva nesložnih prijepisa Gundulićeva djela sastavi pouzdan tekst te da ga opremi priređivačevim uvodom, pregledom povijesti koju Gundulić obrađuje, objasnidbenim bilješkama i rječnikom manje poznatih riječi. Od tog je Volantićeva priređivačkog posla sačuvano vrlo malo, i to isključivo dijelovi koji se tiču uvoda u izdanje te objasnidbenog aparata. Njegov pak rukopis Osmana koji bi čuvao tragove rada na prijepisima, njihovoj usporedbi i uspostavi kritičkog teksta ostao je znanstvenoj javnosti nepoznat jer se smatralo da je zauvijek izgubljen. Poznato je, međutim, da je nakon Volantićeve smrti Ambroz Marković, priređivač prvog potpunog tiskanog izdanja Gundulićeva Osmana (1826), imao pristup nekim Volantićevim materijalima, od kojih on kaže da je iznašao »jedan ne vele obilan dio, ter još i ovi rastrkan i razmetnut po razlicijeh kusih i komadih knjižina pometnutijeh i odvrženijeh«. Nikada nije razjašnjeno što je to točno Marković našao, a njegovo izdanje ubrzo nakon objave postalo je povodom prvom velikom prijeporu o prisvajanju tuđe priređivačke muke u hrvatskoj filologiji. Iako nije bio poznat nijednom proučavatelju Osmana od Markovića do danas, Volantićev rukopis koji je Marković upotrebljavao preživio je u cijelosti. Ovaj rad donosi prikaz tog novootkrivenog rukopisa kao i drugih dosad sasvim nepoznatih svjedoka Volantićeva rada na prvoj, i po koječemu još uvijek nenadmašenoj, kritičkoj priredbi Gundulićeva Osmana. Osvrćući se na dosadašnja znanstvena dostignuća, autori zaključuju da je potrebno novo i sveobuhvatno proučavanje rukopisne predaje Gundulićeva veledjela.

Ključne riječi

Ivan Gundulić (1589-1638), Osman, Ivan Luka Volantić (1749-1808), Dubrovnik, rukopisna baština, tekstologija, kritičko izdanje

Hrčak ID:

180479

URI

https://hrcak.srce.hr/180479

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.989 *