Izvorni znanstveni članak

Slikar u romanesknom svijetu: prethodnici, ili o arheologiji

Jacqueline Spaccini ; Université de Caen, Caen, France

Sažetak

Polazeći od premise da je u talijanskim i francuskim suvremenim romanima èest
motiv slikarstva i/ili je glavni lik često također slikar, ovaj se rad bavi istraživanjem
modernih pretpostavki te pojave. Pažnja je usmjerena na tri francuska narativna teksta iz
19. stoljeća: na Balzacov Le Chef-d’oeuvre inconnu, na Manette Salomon braće Goncourt
i na Zolin L’oeuvre.
Analiza navedenih tekstova dovodi do otkrića da je likovima slikara Frenhofera,
Coriolisa i Claudea Lantiera zajednièko samo njihovo zvanje, jer svaki autor poima
umjetnika na različit način: za Balzaca je on titan, za Goncourtove dandy, a za Zolu je
umjetnik rob vlastite strasti. No, sva tri slikara su osuđena na propast i sva trojica očituju
ideje o umjetnosti izražene književnim sredstvima svojih tvoraca odnosno autora, koji
su istodobno bili i pisci i likovni kritičari.
Upravo ta činjenica daje nam povoda za nastavak istraživanja o biti prisutnosti
slikarstva u književnosti, te dosezima i posljedicama te prisutnosti.

Ključne riječi

slikarstvo; roman; djelo; ekphrasis; intertekstualnost

Hrčak ID:

17401

URI

https://hrcak.srce.hr/17401

Datum izdavanja:

9.1.2006.

Podaci na drugim jezicima: francuski

Posjeta: 2.901 *