Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20471/acc.2017.56.01.08

In vitro učinci selena na stanične linije humanog glioblastoma multiforme: preliminarno istraživanje

Duygu Harmanci orcid id orcid.org/0000-0001-9133-8362 ; Dokuz Eylul University Graduate School of Health Sciences; Dokuz Eylul University Research Laboratory R-LAB
Zubeyde Erbayraktar ; Dokuz Eylul University School of Medicine, Department of Medical Biochemistry
Oya Sayin ; Dokuz Eylul University Research Laboratory R-LAB
Gul Akdogan Guner orcid id orcid.org/0000-0003-2395-1995 ; İzmir University of Economics, School of Medicine, Izmir, Turkey


Puni tekst: engleski pdf 226 Kb

str. 48-57

preuzimanja: 1.175

citiraj


Sažetak

Glioblastom multiforme (GBM) uzrokuju glijalne stanice podrijetlom iz središnjega živčanog sustava i to je najčešći (50%-60%) oblik primarnog tumora mozga. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati in vitroučinke selena na stanice humanog GBM. Rabili smo stanične linije GMS-10 i DBTRG-05MG humanog GBM kao model za ispitivanje ulaska selena u stanicu, stanične proliferacije, citotoksičnosti, fragmentacije DNA i izraženosti proteina Ki-67 u skupini tretiranoj selenometioninom i skupini bez takve obrade. Seleno-L-metionin (SeMet) kao organski izvor selena utjecao je na staničnu proliferaciju i citotoksičnost, što je procijenjeno pomoću testova WST-1 odnosno laktat dehidrogenaze (LDH). Apoptoza je procijenjena fragmentacijom DNA testom ELISA. Izražajnost proteina Ki-67 utvrđena je Western blotingom, dok su mjerenja selena provedena u supernatantima, a lizati primjenom GFAAS. Ovo je prvo istraživanje u kojem su se ispitivali učinci SeMet na staničnu proliferaciju i smrt u stanicama GMS-10 i DBTRG-05MG. Obje stanične linije GBM pokazale su o dozi i vremenu ovisan odgovor na SeMet. Test WST-1 pokazao je da je tretman niskom dozom SeMet (50 i 100 μM) pove-ćao proliferaciju stanica. Rezultati analize unutarstaničnih razina SeMet pomoću AAS bili su sukladni rezultatima testova stanične životnosti i citotoksičnosti. Tretman pomoću SeMet kroz 72 h uzrokovao je povećanu fragmentaciju DNA u objema staničnim linijama. U zaključku, naši rezultati ukazuju na to da SeMet u visokim dozama izaziva staničnu smrt, dok u niskim dozama povećava staničnu proliferaciju. U svjetlu podataka dobivenih u ovom istraživanju smatramo da bi bilo opravdano daljnja istraživanja usredotočiti na moguću primjenu SeMet kod različitih tipova GBM i u kombinaciji s mogućim sinergističnim spojevima.

Ključne riječi

Glioblastom – terapija; Antikancerogeni lijekovi; Selenometionin; Stanična proliferacija – učinci lijekova; Stanična smrt – učinci lijekova; antigen Ki-67

Hrčak ID:

184272

URI

https://hrcak.srce.hr/184272

Datum izdavanja:

1.3.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.806 *