Bogoslovska smotra, Vol. 87 No. 2, 2017.
Pregledni rad
Bog se ljuti – Bog se kaje: starozavjetna promišljanja o srdžbi Božjoj
Karlo Višaticki
orcid.org/0000-0003-4683-4812
; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Đakovo, Hrvatska
Sažetak
Članak polazi od antropomorfizama koji se u Bibliji često uporabljuju: Bog ima osjećaje i slično kao čovjek, on se ljuti, ali on se i kaje. Navodi se najprije nekoliko primjera za takvo Božje »raspoloženje«. Ne samo u Hebrejskoj Bibliji nego je i općenito u povijesti religija poznato da se Bog, ali i božanstva ljute i da čovjek računa s tim fenomenom. Analizirajući pojam אף ʾaf (nos, nosnice, srdžba, ljutnja) i neke slične pojmove istoga semantičkog polja navode se biblijska mjesta koja to ilustriraju. Nakon toga se na primjeru knjige jednog proroka, u ovom slučaju Ezekiela, navode svi tekstovi koji donose taj pojam u svojem kontekstu. Kao primjer Božjeg »kajanja« navodi se jedan kratki tekst iz knjige Jonine (Jona 4,10), koji donosi paradoksalnu situaciju: prorok Jona se srdi upravo zbog toga, jer se Bog »kaje«, odustaje od svojeg nauma kažnjavanja velikog i grešnog, ali poganskog grada Ninive, jer su se stanovnici Ninive pokajali i odvratili od svojih grijeha.
Ključne riječi
antropomorfizmi; pokajanje; Božja srdžba/gnjev; oproštenje; prorok Jona; Knjiga Ezekielova
Hrčak ID:
184963
URI
Datum izdavanja:
20.7.2017.
Posjeta: 2.193 *